Citiraj oposumka prvotno napisa Vidi poruku
Jučer sam izašla iz bolnice nakon carskog praznih ruku

nakon uredne trudnoće došla sam na redovni pregled u 38 tjednu i djetetu nije kucalo srce, večer prije se ritala i nasmijavala pola obitelji koja se baš to veče skupila kod mene da bi ujutro u pola 9 ctg bio taaaaako prokleto tih

uslijedio je porod, dugih 8 sati ali sam na kraju završila na carskom

moja bol je malo manja jer imam dvogodišnjaka, moje sunce, moj život koji je došao po mene u bolnicu tako da sam ipak izašla s djetetom mlijekom - tolika čežnja za mirisom bebe i toplinom malog tjelešca i na kraju ovo...
ruke prazne, bromergon radi svoje, tijelo boli, suze klize, a duša vrištiiiiiiiiiii
oprostite jer pišem zbrdazdola ali... ma razumijete me nažalost jer i vaša bol je jednaka mojoj
Boli i uvijek ce boljeti,ja sam svog sina ukopala i najradije bi k njemu al nemogu zbog muza i obitelji...zbog njih se budim i zivim!ti snagu nadji u zagrljaju sina,je tesko al on te treba najvise,a kad san dodje na oci zamisljaj svoju princezu,meni je tako lakse