Kako prihvatiti da je to blagoslov kad prejako boli?
Draga nina, ovo prihvacanje dolazi sa vremenom...i sama znas kako mi je bilo na pocetku, kroz sto sam sve prosla...odbijala vjeru i krivila Boga za sve sto mi je ucinio...ni sada ti ne znam reci kako ni zasto, (uz veliku pomoc svoje terapeutice i tableta koje su otklonile tesku depresiju nakon svega), sada mogu reci da mi je Bog dao jednog prelijepog Andjela...kako znam da je Andjeo? Znam jer zivi u mnogim ljudima, mnogima u mojoj obitelji je ovo promijenilo zivot...zblizilo nas, shvatili smo da nije sve u materijalnom i da moramo cijeniti ono sto imamo...tata koji je godinama bio teski psihicki bolesnik, sada se dize, zbog mene, zbog nas, zbog svoje djece i unucica...a to znam da je djelo samo mog malog Patricka, koji je sa razlogom usao u moju pupu, zadrzao se tamo predivnih devet mjeseci i otisao...pa tko sam ja da ga drzim? On je Bozje dijete, a ne moje...On mi ga je dao samo na tren da ispravi neke stvari u mom zivotu...i uspio je.
A ono sto me prije par dana zacudilo i potaknulo me opet na razmisljanje, da li je moj Andjeo tu uz nas, je bio i dogadjaj kad je moj 5-godisnji pas usao sam u Patrickovu sobu (inace to nikad ne radi kad smo mi u drugoj prostoriji, jako je vezan uz nas i samo je tamo gdje smo mi), poceo plasljivo lajati i pobjegao iz sobice dosao k nama i sakrio se mm-u iza nogu :D a mi smo se samo smijali i pitali ga da li je vidio naseg Andjela tamo, jer nam je to bilo jedino logicno razmisljenje u tom trenutku. Inace, da kazem, moj pas u stanu nikada ne laje
I da, napisah puno a ne kazah mnogo vrijeme i Bozja ljubav ce vam pomoci prihvatiti to i svoju slabost pretvoriti u jakost! Ljubim vas puno i drzite mi se...

P.S. Carmina, jel ja to tocno citam ili ti imas 5 ovozemaljske djecice?? sorry, ako sam pogresno protumacila tvoj potpis!