Heheheh, draga Bellinda, e neka, nek vidis kako je i to Al vjeruj mi ti se osjecaji brzo umire, i dodje trenutak kad shvatis koliko ti je to dijete vazno...iako je tako malo, za tebe je nesto najvrijednije...Svog Andjela neces nikad zaboraviti, mozda ces na pocetku cak jos vise plakati, ali sve je to normalno, sve to moramo proci...Na kraju zavolis i to dijete i budes sretna zbog njeg...
Ja sam cak (iako tek 15tj.) opet sastavila djecji krevetic :S nemojte misliti da sam luda, heheh, jesam malo...mozda... ali eto, plakala sam dok smo ga saastavljali, moj tata i muzic...i tada sam si obecala da je ovo zadnji put da ga sklapam.U slucaju da se nesto desi i sa ovom bebom, bacam sobicu na lomacu i zaboravljam ideju da cu ikada ikom biti majka. Pa me opet uhvati sreca, malo treniram pa se divim svojoj busi i tako u krug shvatit ces kroz par tjedana o cemu pricam!
Zelim ti lijepu i blagoslovljenu i mirom ispunjenu trudnocu <3 Nek tvoj Andjeo bdije nad tobom!