pusti tu babu na miru i moja je pitala kad smijemo na drugo pa sam joj rekla da kaj je briga....nitko ne zna kakva je to bol kad se dijete izgubi osim mame same i nadaj se to nam je jedino što preostaje![]()
pusti tu babu na miru i moja je pitala kad smijemo na drugo pa sam joj rekla da kaj je briga....nitko ne zna kakva je to bol kad se dijete izgubi osim mame same i nadaj se to nam je jedino što preostaje![]()
Ukrala sam jednoj mami potpisi stavljam ga ovdje, na pravo mjesto:
"... Bog nam ne stavlja u srce želje koje nam ne namjerava ispuniti..."
Velik si...hvala Ti...
Držite se mamice drage
A zločestim svekrvama oprostite, dao Bog da jednog dana i vi budete svekrve ili punice(ja već jesam svekrva, ajme meni!) Moja je na sreću meni divna već 22 godine, iako je mm jedinac, a bila mi je veća podrška nego mama i sestra zajedno jer joj je poginula kći s 9 godina...
Mama i sestra su mi nakon 10 dana rekle: Daj se sredi pa kaj imaš toliko dramiti! (prošlo je tek 8 tjedana, a sad se već i ljute na mene da glumim!!!) A eto... ne zamjeram im... ne znaju one kako je to...
Evo da se i ja javim,usla sam u 6mj.dobila amnio rezultate...zdravi djecacic...ocekujemo ga u 9mj.Sve vise manje prolazi u redu,osim tih trudnickih musica kad sam i sama sebi teska.Carmina ova recenica je predivna:Bog nam ne stavlja u srce zelje koje nam ne namjerava ispuniti..." i nekako bas sam se nasla u njoj.Proslogodisnji gubitak svoje djevojcice sam uistinu tesko podnjela,bila sam ljuta na cijeli svijet i sebe,ali toliko sam zeljela da jos jedno djete donesem na svijet,vise no ikad i evo ovaj moj maleni u meni je toliko zivahan i javlja mi se svako malo kao da me podsjeca da se sreca ostvaruje.Svima vama od srca zelim da osjetite upravo ono sto ja osjecam.Drz te se drage moje i zelim vam srecu!
Crvenkapice, analiza nakon poroda je pokazale. Enterokok je bio u posteljicama, pupčanim vrpcama, plodnoj vodi i plodovim ovoijma, dakle sve je zahvatio. A 5 tjedana prije toga sam imala sterilne briseve cerviksa. Odnosno sa 11 TT kada sam bila u bolnici na preventivnim pretragama su mi na brisu cerviksa našli: enterokok, stafilokok i e coli, tada popila kuru klavocina (10 dana 2*1), i u 16 TT ponovila bris koji je bio čist. Sa 20 TT me uhvatio "proljev", kao nekakva viroza, nakon 3 dana što me nije puštao (3.3.) odem na SD na hitnu, tamo sve ok, zatvoren, cerviks 32mm, ali CTG pokazao male kontrakcije. Dr. rekao da te kontrakcije nisu ništa zabrinjavajuće, da je maternica vjer. iziritirana od čestih proljevastih stolica...i uputio me na zarazno. Taj dan sam se super osjećala, kao i sljedeći (malo me proljev popustio), da bi 5.3. opet ludnica, proljev..ja na zarazno, tamo mi izvade krv, kažu sve ok, ne smiju mi ništa dati jer sam trudnica, da i dalje budem na dijeti, čaju i rehidromiksu (da ne dehidriram). I te dane, jedan dan bolje, drugi lošije...i tako do 10.03. kada su proljevi više bili nesnosni, bolni, česti... nisam silazila sa wc školjke, opet na zarazno, da bi mi tek tada uzeli uzorak stolice,a nalaz tek za 4 dana, i opet me pošalju na ginek. Na ginekologiji šok, ja skroz otvorena, vodenjak već u rodnici. Odmah mi u venu uključe antibiotik lendacin ( tada su dr.-i bili 99% sigurni da je u pitanju infekcija), i stave me na najstože mirovanje (samo na wc). 11.3. naprave sve pretrage (bris, stolicu, urinokulturu), i sve sterilno, zamisli, a u maternici bakterija sve zauzela (tada to još nismo znali).I tako sam gurala do 16.3. kada sam prokrvarila, trudovi počeli opet i našim bebama nije bilo spasa. Nakon poroda su dr.-i sve poslali na analizu, i analiza pokazala enterokok u svim poslaanim uzorcima. Sada mi predlažu biopsiju endometrija, pa tek onda sljedeći IVF (jer brisevi cerviksa nažalost i dalje mogu biti sterilni, a beštija u maternici vrebati). Ali draga crvenkapice, nemoj se sada prepasti, vjerujem da će kod tebe ovaj put biti sve ok, iako znam da te užasno strah, jer i mene će biti ako ikada više zatrudnim...samo molim tebe, i sve žene ako budete imali česti nagon na stolicu, neka vas odmah ostave u bolnici i mjere vam cerviks, i po mogućnosti daju antibiotike koji će ubiti beštiju prije nego se razbukti i uništi vam život kao što je nama![]()
Mury, na strašan si način otkrila kako treba idući put. Mora jednom biti dobro. Tri puta gubitak, i sad je loše potrošeno, mora biti.
Meni je nakon tri gubitka, četvrti put rođen živ i zdrav sin. Koji nije imao pripremljenu ni jednu pelenu, ni ime, baš ništa. Sve od straha da opet ne doživimo gubitak. Ukupno sam bila trudna 23 mjeseca (četiri trudnoće) za jedno dijete.
Život nam nije uništilo, izdržali smo, ali nikad više nije bilo kao prije. Ni sad nije, a prošle su godine. Držim se ja, ali to nije ista ja od prije. Možda je dobro to što sasvim drugačije gledam na svoju djecu, ništa što treba za njih (o, da, njih ) meni nije teško. Kad znaš što znači izgubiti, još više znači imati.
Život nam neće staviti breme koje ne možemo nositi, kažu.
Beti3, grlim te draga!!! Da, nažalost, mi na ovome PDF-u smo morale na okrutan način saznati kako sljedeći put regirati (iako i to ne znači nikakvu garanciju). I ja ako ikada više budem trudna, i moja djeca/dijete kad se rodi neće imati niti jedne pelene, odjeće...možda samo ime!!! Iako i sada na svu sreću sam kupila samo malo robice, a malo je falilo da kupim i krevetiće, sreća nisam mogla puno hodati, pa su ostali ne kupljeni...
Ja se danas pokušavam nositi s 4 mjeseca otkako te nema...
Sve će ti to trebati samo tako razmišljaj...imam krevetić,pun ormar robice i ne žalim zbog ničega...većinu sam dobila,nešto sitno kupila 3dana prije gubitka,ne mogu opisat tu sreću dok sam birala robicu,a nisam ni znala spol djeteta,a ruka mi je sve plavo uzimala,kao da sam znala![]()
Drage moje, nema to veze s kupovinom i pripremama. Taman sam počela razmišljati da je krajnje vrijeme da nešto kupim za svog bebača i onda sam završila u bolnici. Nisam mu ni igračku kupila, pokopan je s medićem kojeg je kupila moja seka. Moram priznati da sam i ja prije mislila da ne treba izazivati sreću s preranim pripremama, ali sada mi se čini da sam se ponjela kao da ga nisam ni očekivala! Užasan osjećaj! Sigurno je blesavo trčat u šoping nakon plusića, ali par mjeseci prije treba kupiti barem osnovno.
Mury, Tikica_69
Crvenkapice, samo hrabro do kraja![]()
Sanjala sam svoju djevojčicu. Od kada je umrla, svaku večer pomislim kako bi lijepo bilo da ju sanjam, kad bi ju barem u snu vidjela, poljubila i osjetila barem malo one dragosti i divote koju sam osjećala s njom pa makar nakon toga provela dan u suzama. I evo, desilo se, ali nažalost tužan san. Bila je kraj mene, a ja sam znala da će umrijeti. Bespomoćno sam stajala, kao da su mi ruke i oči bile vezane. Nisam ju dodirnula, ni poljubila, ni rekla joj koliko ju volim. Samo sam stajala pokraj nje i osjećala veliku prazninu. Naravno da plačem cijeli dan.![]()
Lica, dragani ja nemam bolje snove. Jednom sam ga čak uspjela zagrliti i držati u naručju ali je bio sav beživotan i stalno mi je klizio iz ruku. Koliko god nam je teško vjerovati da se baš nama to dogodilo, u snu smo i te kako svjesne da ih nema više.
Ajme cure moje, Lica, nina70!!! I ja svaki dan kažem da mi je moje anđele barem u snu poljubiti i zagrliti, kada već nisam mogla "u živo", ali taj san još nije došao...samo noćne more imam
![]()
svima je istodrage moje....najgore mi je kad plačem u snu i ne mogu se probuditi
![]()
kada smo već kod snova,sjećam se da sam sanjala da šetam i netko drži dijete,dječaka,a on maše rukicama i nogicama,gleda prema meni razdragano ja se okrenem a on zove mama,mama.A ja se onako od srca smijem(vi me ne znate ali ja se uistinu tako nekako i smijem) i govorim mu "ali ja ti nisam mama",a on opet mama,i pitam ja tu osobu,lika se ne sjećam,koliko ima dječaku,a ona će meni 6 mjeseci.Kada sam se probudila shvatila sam da bi taj dan mome dječaku bilo upravo 6 mjeseci![]()
Drage moje mamice,
jaaaaaako dugo nisam pisala na ovom forumu, možda i sebično od mene jer nisam pružila riječi utjehe nekoj od novih mamica anđela kada ste ih najviše trebale, kao što ste bile uz mene u mojim najtežim trenucima, ali morala sam se maknuti sa ovih stranica jedno vrijeme, radi sebe, radi svog mira i nastaviti sa životom...posvetila se poslu, roditeljima, prijateljima... Jedino gdje sam bila "aktivna" je tajna grupa na fb-u "Mame anđela"
Nažalost, vidim da ima dosta novih mamica otkako nisam posjećivala ove stranice i prvo što bi htjela je izraziti svoju sućut i zaželjeti im da pronađu svoj mir što prije, znam da nije neke utjeha, ali doista s vremenom postane lakše, nijedna od nas nikada neće zaboraviti što nam se dogodilo (na kraju, ne vjerujem da to itko i želi), jer tada bi zaboravile na svoje prelijepe anđele s kojima smo provele i prekrasne dane (neke od nas više, a neke manje), ali smo bili vezani od onog trenutka kad smo znali da maleno srce kuca ispod našeg. Maleni anđeli više nisu s nama u fizičkom smislu, ali doista vjerujem da svaki od njih pazi na svoje roditelje, braću, seke...sadašnje i one buduće koje dolaze. Želim vam samo da budete hrabre i da vam svima dragi Bog podari snagu i nadu koja vam je potrebna... Ljubim vas i grlim!!!
Kako ne bi bilo samo tuge na ovom forumu, vidim da imamo i novih trudnicaPATIK MOJ, draga, čestitam od srca, nemaš pojma koliko mi je drago kad sam vidjela da ćeš biti opet mamica...sigurna sam najbolja tom malenom živom biću kada ga doneseš na ovaj svijet!! Draga moja, želim ti puno sreće i što više mira da što bolje provodiš ove trudničke dane i koliko možeš da uživaš u njima....
Prošli vikend sam napravila test i dočekala svoj plusić, a onda je uslijedila navala emocija, mješanje osjećaja...od sreće, straha, velike radosti do sudržanosti... U ponedjeljak otišla kod ginekologa i na uzv prvi puta vidjela svoju Točkicu, 6 tjedana trudna, a Točkica kao zrno, 4 mm... Sad svaki dan samo molim dragog Boga da mi da hrabrosti i da odagna strah, kako bi odvojila te dvije trudnoće, jer i ovo maleno srce zaslužuje da raste i da se razvija u meni bez straha... Dan po dan, u nadi da će ovaj put biti sve u redu i da ću početkom slijedeće godine imati svoju bebicu u naručju...
Kako sam pročitala, Patik, u jednom tvom postu...kad beba dođe, ako dođe...znam da ovo nikako ne zvuči optimistično, ali potpuno te razumijem u tvojoj nevjerici i strahu...želim svakoj od nas da što bolje podnesemo ove dane, dugih je još 6, 7 iili 8 mjeseci, pa da ih provodimo u miru, što je više moguće...
Vjerujem da će mi možda biti lakše kad krenu prve kontrole kod ginekologa (ovaj put sam odlučila privatno voditi trudnoću), ništa ne želim prepustiti slučaju...iako na kraju bit' će onako kako Bog da, ali želim sve imati "na oku" i pod kontrolom, kako bih bila što mirnija....
Sve vas![]()
Draga Athana baš me obradovao tvoj plusić. Od srca ti želim što bezbrižniju trudnoću i da za jedno osam mjeseci držiš u rukama svoje malo zlato.
draga Athana BRAVOOOO :D I mene si jako obradovala svojim plusicem, i naravno i ja ti zelim mirne prethodne mjesece.Da, da, ja niti jedan put otkako sam ostala trudna nisam rekla-kad beba dodje, jer znam da ne mora znaciti da ce doci i ostati uz mene...Znam da to sto sam trudna ne mora znaciti i da cu roditi bebu...vjerovatnoca postoji, ali ja sam postala realist i mogucnost da ju i iizgubim postoji...Tako da...nista se za mene vise ne podrazumjeva
A tvoje emocije predobro razumijem...ja zbog njih nisam smjela zavrsiti svoju terapiju antidepresivima, jer je postojala mogucnost vracanja depresije ili pak povecan rizik za baby blues. sada se ja i moja bebica borimo svaki dan i dobro nam je. Dobar smo tim...danas smo usli u 14.tjedan i kontrola iduca je za nekih 3 tj...veselim se opet vidjeti ju. Inace sam ja nakon sto sam dobila potvrdu da sam trudna (do tada sam bila kao sretna i u soku), intenzivnije plakala za Patrickom...sve me nekako bolilo...pomisao da sam opet trudna, da cu opet donijeti na svijet jedno bice...ali cek, sto je sa onim prvim? Pa ono fali u svemu tome...i tako su se moje misli igrale sa mnom, dok nisam opet u panici otisla svom lijecniku koji me na svu srecu kao i uvijek shvatao i bio podrska. Danas sam pak bila kod jedne homeopatice, kod koje ucim metode opustanja, kad mi bude tesko...da mogu uvijek uspostaviti kontakt sa svojom bebicom...
Eto, nisam se niti ja odavno javljala, ali sam barem sada dala znak da sam ziva...Jako se veselim ovoj trudnoci, i naravno svim drugim mamama koje su vidjele svoje plusice...a za ostale mamice sam duboko ubjedjena da ce i one dozivjeti uskoro svoju srecu najvecu...Pusaaaa!
ajde super, vesele me vaše lijepe vijesti.
spavajte i odmarajte trudnice jer....evo mi navršili devet mjeseci i tri dana a ja izgledam ko da godinama nisam sastavila 4 sata sna. ah.... spavat ću valjda kad ode na fax....![]()
Bravo za optimisticnu i njen optimizam :D Bez tebe bismo pocrkali od briga i pesimizma :D Pusa deckicu koji svoju zadacu dobro izvrsava, ne da mami sna
A sad salu na stranu....nadam se da ce biti bolje...![]()
Cestitam Optimisticna,Patik i ti glavu gore,bit ce sve dobro,evo i ja se drzim,maleni je vrlo aktivan u busi...i voljela bi da ova tema zavrsi za sve nas koje smo nekad ovdje pisale sa postom slicnom kao sto ga je Optimisticna napisala...
Drage mame da vas pozdravim ,odavno nisam bila tu,nadam se da nas nema mnogo novih a da stare mamice andjela su nasle svoj mir...Ja svoj jos nisam nasla a evo prije 2 dana sam dobila plusic na testu,osjecaji mi se mjesaju,strah,sreca,tuga...Sta mije raditi ne znam,zelim bebu ali jos nisam navikla na zivot bez moga andjela...Mamice andjela i one koje cekaju nove bebice zelim vam sve najbolje i saljem vam mnogo![]()
Bellinda,naši anđeli će nam zauvijek faliti i vjerovatno osjećaš što i sve mame anđela kad shvate da su ponovo trudne. Razumijem tvoj strah jer sam slično prolazila samo bez plusića na testu. Pošto sam ja u MPO-u morala sam žurno u novi postupak (zbog dobne granice) a nikako nisam bila spremna na novu bebu (činilo mi se da je neću moći voljeti kao mog anđela....užasne riječi ali tako sam osjećala). Nedaj strahu da prevlada nego se raduj novoj trudnoći. Sretno ti od![]()
Nina70,Optimisticna hvala vam odna podrsci,to je ono sto nam najvise treba u ovakvim zivotnim situacijama
![]()
Heheheh, draga Bellinda, e neka, nek vidis kako je i toAl vjeruj mi ti se osjecaji brzo umire, i dodje trenutak kad shvatis koliko ti je to dijete vazno...iako je tako malo, za tebe je nesto najvrijednije...Svog Andjela neces nikad zaboraviti, mozda ces na pocetku cak jos vise plakati, ali sve je to normalno, sve to moramo proci...Na kraju zavolis i to dijete i budes sretna zbog njeg...
Ja sam cak (iako tek 15tj.) opet sastavila djecji krevetic :S nemojte misliti da sam luda, heheh, jesam malo...mozda...ali eto, plakala sam dok smo ga saastavljali, moj tata i muzic...i tada sam si obecala da je ovo zadnji put da ga sklapam.U slucaju da se nesto desi i sa ovom bebom, bacam sobicu na lomacu i zaboravljam ideju da cu ikada ikom biti majka. Pa me opet uhvati sreca, malo treniram pa se divim svojoj busi
i tako u krug
shvatit ces kroz par tjedana o cemu pricam!
Zelim ti lijepu i blagoslovljenu i mirom ispunjenu trudnocu <3 Nek tvoj Andjeo bdije nad tobom!
Hvala Patik na lijepim rijecima i zeljama,znam da su od srca....Ali pocela sam se radovati novoj bebici i evo pocele su se desavati neke komplikacije (7 tj) ,smedji iscjedak i malo krvia ovdje gdje se nalazim (Holandija) ne daju nikakve lijekove ili tome slicno za ocuvanje ploda,jer su zakonom zabranili ,tako da mi je dr rekao mirovanje pa sta bude,a ja ludim...Nadam se najboljem...Budite mi pozdravljene mamice andjela i vase nove bebice
![]()
Patik to sa krevetićem ti je normalno. Ja sam u četvrtom mjesecu trudnoće oprala svu robicu dobivenu za bebu. To ti je tako. Nestrpljiva si.
Belinda i ja ti držim palčeve!![]()
Optimisticna, znaci nisam jedina :D hahhaa...ma jos samo da mi je saznati sto je pa da farbam i zidoveIpak Patrickova limun- zelena ce i dalje prevladavati u sobici
ajd pusa svimmaaa. Danas sam dobro raspolozena!!
....i opet sam izgubila trudnocu,u 10tj ....kako dalje ....odakle da crpim snagu ?
ne vidim izlaza u ovome svemu....
cestitam na novim trudnocama
nek vam je SRETNO DO KRAJA - od srca vam to zelim, <3
...ne daj Boze nikome ovu tugu
Draga crvenkapice...nemam rijeci osim tuge koja je uhvatila moje srce...Iako zivim u danonocnom strahu da ne izgubim i ovu mrvu, sigurna sam da potpuno tvoj bol ne mogu razumjeti!Strasno mi je zao...kad bih te barem mogla zagrliti i utjesiti...Zelim ti puno snage u ovim danima, tebi i tvom muzicu!![]()
crvenkapice bas mi je zao,usla sam na temu da vidim ima li kakvih novosti a ono opet tuga,draga drzi se boli uzasno znam ali nista ne mozes promjeniti,bas sam tuzna zbog tebe![]()
crvenkapice žao mi je![]()
gledala sam slikice uzv svoga malca i zalijepila ih u radosnicu,čuvam ih,ne želim zaboraviti da je jednom i moje srce bilo ispunjeno beskrajnom srećom![]()
crvenkapice moja, znam što ti se dogodilo ali ne znam kako da te utješim. Cijeli se forum radovao tvojoj trudnoći, a sada skupa s tobom plačemo. Iskreno se nadam da će nakon ove silne kiše napokon zasjati sunce u vašim srcima![]()
crvnkapice draga da te i ovdje zagrlimi kao što nina kaže,znam i vjerujem da će nakon ove silne kiše zasjati veliko sunce
Crvenkapice neizmjerno mi je žaoNema utjehe ali nadam se da će se i tebi sreća jednog dana osmjehnuti...
Nije me neko vrijeme bilo ovdje. Čestitam od srca svim trudnicama i suosjećam sa svim gubicima. Danas su četiri mjeseca odkako je moj anđeo dobio krila a u međuvremenu nas je iznenada napustila jedna vrlo mi draga osoba tako da mi se previše toga tužnog skupilo zadnje vrijeme.
Crvenkapice, samo ti mogu poslati jedna virtualni zagrljaj, jer svaka riječ je suvišna!
Mene jedino i drži nada da možda ipak će jednom sreća pokucati na naša vrata...inače, ne bih mogla dalje. I drži me to što su sada bebe u raju, na jednom prekrasnom mjestu bez boli, patnje....ali me i dalje ubija što ih nisam vidjela, da imam sada njiovu sliku u glavi...ovako samo zamišljam kako su izgledali...i možda da mi nisu dali drip u bolnici bi izgurala još jedan dan sa trudovima, možda bi taj dan bio dovoljan da prežive, možda da sam ih rodila samo sa prirodnim trudovima...imam osjećaj da ih je drip ubio, ono užasno grčenje trbuha im je oduzelo zrak...joj, ubit će me ove misli...![]()
uf crvenkapice, tako mi je žao... drž se draga
ne znam šta bih rekla....![]()
Mury, draga, molim te nemoj tako razmišljati - kao da ti i bez toga nije dovoljno teškojedan dan razlike i prirodni trudovi ne bi napravili nikakvu razliku, vjeruj mi! i prirodni su trudovi silni, grčenje maternice je strašno snažno i što se više bliži kraj poroda, sve je jače i sve je manji razmak među trudovima - na dripu se to samo ranije odvilo, ali taj dio poroda bi se dogodio kad tad. da i nije bilo dripa, ništa se ne bi promijenilo... nemoj razmišljati o tom jednom danu i dripu kao da je namučio bebice - bebice bi se vjerovatno strašno namučile da su preživjele
nemoj tako, draga, molim te...
cure drage, srce me boli zbog svih vasdržite se...