Draga Trudy, strašno mi je žao zbog vašeg gubitka i kao što cure kažu nemoguće je naći riječi utjehe. ; to ni jedan roditelj ne bi smio doživjeti! Ali, to je život! Ponekad s nama tresne o zemlju. Isplačite se, vičite iz sveg glasa, dajte si vremena..... Ja vjerujem u vas! Pa izdržali ste 16 postupaka!
Ja sam u 40. iz 1. ivf-a ostala trudna, a u 41. sam izgubila bebu u 34.tj. I naš se svijet tada srušio. Neću te lagati, plakala sam po cijele dane, svaki dan (čim ne bi bilo kraj mene nekog od mojih) u busu, na cesti, na poslu punih 9 mjeseci, a onda s vremenom rijeđe. Između plakanja, ako je nešto bilo smješno smijala sam se. Trudila sam se da se što brže oporavim, a znaš zašto? Jer sam pošto poto htjela bebu, a za to mi je trebalo zdravo tijelo i bistra glava. Međutim, zaplačem i sada nakon dvije godine i vjerovatno ću tako do kraja života.
Bolje da ti ne pričam kakva sam sve nova razočaranja doživjela u ove dvije godine i onda sam jedan dan ostala trudna. Spontano. U 43.!?
Teško mi je pisati o ovoj trudnoći jer ne znam što me čeka. Vječiti sam optimist pa se nekako nadam da sad imam "vezu" na nebu - mog anđela - koji se moli za nas i svog bracu ili seku.
Tako će i vaš anđelić moliti za vas. Zapalila sam mu svijeću, a vama šaljem veliki zagrljaj