Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

[TrudyC]

Trudy, ja često čitam i rijetko pišem, kada stignem, a kad otvorim ovu temu nadam se da neću vidjeti nikoga novog, ali nažalost, svako toliko, novi, pretužni post.
Davno sam spadala ovdje, kad sam u 10 tt teško ostvarene trudnoće završila na kiretaži. A to je bio tek početak, nakon toga su se redale užasne stvari i tvoja rečenica me ganula do suza. I ja sam mislila da ću se probuditi iz tog košmara, ali bilo je stvarno da stvarnije ne može biti i jedino mi je preostalo da se uhvatim u koštac sa svime, ta borba mi je držala glavu iznad površine, inače bih poludila. Na kraju sam, against all odds, ostala trudna IVF-om i rodila. Ne moram ti niti reći koliko sam strepila cijelu trudnoću, mislila sam da se tako nešto lijepo ne može dogoditi nama, nakon sve muke. Razumijem posve tvoju tugu, bijes i nemoć, misliš da ste ispucali sve loše karte i da je došlo vaših pet minuta, a onda se sudbina ovako okrutno poigra... Shvaćam da si na pragu četrdesete, ne znam da li si postupke obavljala privatno ili u bolnici, razumijem da te i prijašnji gubitak i 16 postupaka iscijedilo i emotivno i fizički i financijski, sve mi je to jasno, svi ti "detalji" čine cjelokupnu sliku koju treba sagledati, lako nam je reći ne odustaj, biti će, lupiš po tastaturi i par riječi utjehe ode potpunom strancu...A ti si u krhotinama koje treba skupiti i krenuti dalje, ma gdje to dalje vodilo. Taj će se put iskristalizirati s vremenom, samo digno glavu i hodaj, imaš s kime. Tuguj koliko ti god treba, plači, zatvori se doma i pokrije preko glave ako treba, sve je to normalno i sve će to jednom biti jučer, ma kako ti se sada to nemoguće čini.
Kažeš da se pitaš jesi li trebala otići skupa sa svojim sinčićem? Nisi, jer te ljudi koji te vole trebaju i žele u svom životu, a i ti imaš nedovršenog posla ovdje, vjeruj mi. Naučiti ćeš se živjeti s tom boli, malo će jenjati, ali nikada više nećeš biti ista. Biti ćeš snažnija, hrabrija i krenuti ćeš dalje, samo polako.
I ja sam okrenula nebo i zemlju s pretragam i nalazima i ništa mi nisu uspjeli sa sigurnošću dijagnosticirati. Ali ja sam se osjećala bolje i zadovoljnije jer sam poduzela sve u svojoj moći.

Ovako laički, prolaps u pravilu izazove bakterijska infekcija, krene akutni korioamnitis, pucaju ovoji i vodenjak prolabira, a ponekad je samo u pitanju insuficijencija cerviksa. Za sve ima lijeka, vjeruj mi.

Veliki, najveći zagrljaj šaljem, a tvom anđeliću ću upaliti svijeću u našem svetištu, da mu obasja put

Hvala ti do neba na ovim riječima. Nekako od svega napisanog ovo mi ima najviše smisla. I drugi postovi pomažu daleko od toga, ali ovo mi je trebalo danas...
Dobila sam termin kod psihologice u srijedu - dalekih 5 dana kao 5 godina, ali izdržat ću nekako.
I mi smo danas upalili svijeću jer je tjedan dana kako je otišao.
Znam za ovo oko infekcija i insuficiencije - sve sam prekopala na internetu i ima stvarno svakakvih slučajeva: od toga da su uspjeli spasiti ženi trudnoću sa istim slučajem kao mojim do onog gdje trudnoća nije spašena ni ranom serklažom. Svejedno želim konzultacije i da mi netko u lice kaže to je to ili to nije to i kako dalje.
Jedina utjeha mi je ja da ću ga vidjeti kad umrem. Da će me dočekati na samom kraju. Nekako to znam

Jani - jako mi je žao radi vašeg gubitka, voljela bih ti nešto pametno reći, ali ne mogu ni sebe sakupiti s poda. Oprosti

[frka]

već par dana otvaram temu, ali ne znam što bih napisala. Trudy, beskrajno mi je žao . držite se kako god znate... i radi što god ti je potrebno da si bar malo olakšaš.

Jani, sve vrijedi i za tebe...

[Jani]

Franny hvala ti, od srca..

TrudyC, ne moraš mi se ispričavati.. ne znam ni ja što bi tebi rekla, osim da mi je beskrajno žao.. meni se ponekad čini da sam bolje, da sam se pomirila, prihvatila što se dogodilo.. a onda se opet slomim.. nekako mi se čini da su svi nastavili dalje, da su zaboravili, samo ja stojim još uvijek na istom mjestu.. ljuta sam na cijeli svijet.. što god mi netko kaže, upotrijebim protiv njega.. što da ti kažem, osim da su to valjda križevi koje moramo nositi.. kaže da Bog nikad ne daje križ koji čovjek ne može nositi.. a zašto smo ga baš mi dobile.. ne znam

frka, hvala i tebi.. u pravu si, moramo se same čupati da ne potonemo.. kako god znamo.. kako god bilo teško.. nažalost, uvijek od lošega postoji gore ja se nekako nastojim s tim tješiti.. i jedino što me drži je činjenica da nisam ništa kriva, da ništa nisam mogla promjeniti.. tako je bilo zapisano od početka.. samo mi nismo znali..

šaljem veliku podršku svim dragim ženama

[Konfuzija]

Trudy, dan po dan, svaki dan je velika pobjeda.
Pomaže skrenuti fokus s vlastite boli na tuđu, pokušati pomoći nekome koliko možeš - ako možeš... životinji, čovjeku, biljci... Život je dragocjeni dar, a patnja tj. suosjećanje nas može oplemeniti i zbližiti sa svijetom oko nas... Neka tvoja svjesna odluka bude ne samo preživjeti, nego živjeti. Dalje i punije i dublje no prije.
Hrabrosti! ... Grlim.

[KrisZg]

Franny hvala ti, od srca..

TrudyC, ne moraš mi se ispričavati.. ne znam ni ja što bi tebi rekla, osim da mi je beskrajno žao.. meni se ponekad čini da sam bolje, da sam se pomirila, prihvatila što se dogodilo.. a onda se opet slomim.. nekako mi se čini da su svi nastavili dalje, da su zaboravili, samo ja stojim još uvijek na istom mjestu.. ljuta sam na cijeli svijet.. što god mi netko kaže, upotrijebim protiv njega.. što da ti kažem, osim da su to valjda križevi koje moramo nositi.. kaže da Bog nikad ne daje križ koji čovjek ne može nositi.. a zašto smo ga baš mi dobile.. ne znam

frka, hvala i tebi.. u pravu si, moramo se same čupati da ne potonemo.. kako god znamo.. kako god bilo teško.. nažalost, uvijek od lošega postoji gore ja se nekako nastojim s tim tješiti.. i jedino što me drži je činjenica da nisam ništa kriva, da ništa nisam mogla promjeniti.. tako je bilo zapisano od početka.. samo mi nismo znali..

šaljem veliku podršku svim dragim ženama

Upravo tako sam se i ja osjecala prije eto mjesec dana...blizio se dan termina a nitko oko mene nista, niti slova o nasem malom, niti da pitaju kako smo...tada sam shvatila: Nisu to njihove bitke da ih vode, nije bilo nihovo dijete, nisu oni 18h trudova iscekivali kraj...jednostavno nije njihov kriz, nego nas.Sve je bilo lakse od tog trenutka.

[TrudyC]

Trudy, dan po dan, svaki dan je velika pobjeda.
Pomaže skrenuti fokus s vlastite boli na tuđu, pokušati pomoći nekome koliko možeš - ako možeš... životinji, čovjeku, biljci... Život je dragocjeni dar, a patnja tj. suosjećanje nas može oplemeniti i zbližiti sa svijetom oko nas... Neka tvoja svjesna odluka bude ne samo preživjeti, nego živjeti. Dalje i punije i dublje no prije.
Hrabrosti! ... Grlim.

O ovom sam i sama razmišljala, ali onda mi je prošlo kroz glavu što ako pokušamo usvojiti dijete pa se tom djetetu nešto dogodi, uzmemo psa iz azila pa on ugine drugi dan, kupimo bijku ona uvene preko noći
Trenutno se osječam tako otrovno kao da sam polivena sumpornom kiselinom i mislim si bolje mi je pokrit se preko glave, ne radit ništa, ne pokušavat ništa jer sve što ja dotaknem pretvorit će se u prah i pepeo

[Jani]

Upravo tako sam se i ja osjecala prije eto mjesec dana...blizio se dan termina a nitko oko mene nista, niti slova o nasem malom, niti da pitaju kako smo...tada sam shvatila: Nisu to njihove bitke da ih vode, nije bilo nihovo dijete, nisu oni 18h trudova iscekivali kraj...jednostavno nije njihov kriz, nego nas.Sve je bilo lakse od tog trenutka.

Istina.. nisu oni to prošli.. ne mogu ni zamisliti kako je strašno.. meni su šest dana u bolnici izazivali trudove.. zadnja dva dana užas.. još ne vjerujem da sam uspjela preživjeti.. zadnje noći sam mislila da ću umrijeti.. trudovi su trajali 16 sati, svake 3 min.. između trudova pojavljivao mi se osmijeh na usnama.. ne znam zašto?! možda se moj anđeo pozdravljao samnom?! više ni doktori nisu znali što će samnom? obično inducirani pobačaj traje do 7 dana, tako su mi rekli, ja sam došla do šestog dana. ne znam što bi se dogodilo da nije bilo tako..
Iskreno, ja nekako jedva čekam taj termin poroda, iako mislim da će mi tada biti najteže.. ali nekako mislim da ću tada udariti glavom u zid, shvatit da se nije dogodilo ništa i možda napokon moći dignuti glavu i krenuti dalje..

[Jani]

O ovom sam i sama razmišljala, ali onda mi je prošlo kroz glavu što ako pokušamo usvojiti dijete pa se tom djetetu nešto dogodi, uzmemo psa iz azila pa on ugine drugi dan, kupimo bijku ona uvene preko noći
Trenutno se osječam tako otrovno kao da sam polivena sumpornom kiselinom i mislim si bolje mi je pokrit se preko glave, ne radit ništa, ne pokušavat ništa jer sve što ja dotaknem pretvorit će se u prah i pepeo

TrudyC draga.. kako da te utješim?
znam kako se osjećaš.. meni je uvenuo cvijet i plakala sam kao kišna godina.. mislila sam kako sam nesposobna brinuti se o jednom običnom cvijetu, kako bi o djetetu? takoo se ponekad osjećam nesposobnom.. upravo to kako ti kažeš, kao da sve što bi dotaknuli uvene, strga se ili tako nešto..
ali opet nemoguće da je tako.. ne vjerujem da je tako.. iako se i ja bojim.. valjda smo takve da uvijek krivca tražimo u sebi, ali vjeruj mi draga mi smo najmanje krive.. vjerujem da si i ti , kao i ja, pazila se, hranila zdravo, čitala kojekakvu literaturu o trudnoći i tako, ali ponekad to jednostavno nije dovoljno. nažalost, samo smo ljudi i nismo gospodari svoje sudbine, iako ponekad mislimo da jesmo..
i još nešto ti želim reći, meni je pomagalo u danima kad sam mislila da ću poludjeti.. dva dana nakon pobačaja, u bolnici sam razgovarala sa psihologicom.. sve sam joj ispričala, onako mehanički, kao da prepričavam neki film.. kao da sam stroj a ne čovjek.. ona mi je na kraju rekla neke stvari ali ja sam zapamtila samo jednu
.."sve što će vam se činiti nenormalnim (nešto što ćete misliti, raditi) u ovakvoj nenormalnoj situaciji je normalno, nemojte se bojati da ćete poludjeti, sve je to put prema oporavku"..
i eto ja se s tim i danas tješim, jer najgore je kad čovjek misli da će poludjeti, u jednom trenutku sam dobro, u drugom vrištim.. ali valjda sam još normalna!
meni je najgore bilo što sam tri tjedna ležala, nisam se mogla dići iz kreveta od malaksalosti i bolova, tek nakon mjesec dana sam bila ponovno sigurna u svoje noge.. a sve što sam željela u tim trenucima je trčati dok ne padnem.. samo da pobjegnem od svega.. drži se, mislim na tebe!

[KrisZg]

Istina.. nisu oni to prošli.. ne mogu ni zamisliti kako je strašno.. meni su šest dana u bolnici izazivali trudove.. zadnja dva dana užas.. još ne vjerujem da sam uspjela preživjeti.. zadnje noći sam mislila da ću umrijeti.. trudovi su trajali 16 sati, svake 3 min.. između trudova pojavljivao mi se osmijeh na usnama.. ne znam zašto?! možda se moj anđeo pozdravljao samnom?! više ni doktori nisu znali što će samnom? obično inducirani pobačaj traje do 7 dana, tako su mi rekli, ja sam došla do šestog dana. ne znam što bi se dogodilo da nije bilo tako..
Iskreno, ja nekako jedva čekam taj termin poroda, iako mislim da će mi tada biti najteže.. ali nekako mislim da ću tada udariti glavom u zid, shvatit da se nije dogodilo ništa i možda napokon moći dignuti glavu i krenuti dalje..

Isuse, Jani, tako mi je zao...izleda da sam ja s 18h trudova dobro i prosla.Nalazim poveznice u opisima osjecaja.Automatizam u govoru kada se opisuje, to je valjda neki obrambeni mehanizam.Ja kada sam znala da vise nista ne mogu uciniti, iskljucila sam se potpuno.Vodenjak mi je puknuo dok sam bila ispred bolnice s curama s odjela za cuvanje, nisam se nimalo zurila.
U tom trenutku prezirala sam samu sebe zbog nedostatka emocija ali ipak mislim da me to spasilo i da sam zivu glavu izvukla upravo zbog toga.
Cak sam i pisala tu na forumu za vrijeme svega.
Nicija podrska osim od mm mi nije bas znacila ista jer nitko to nije mogao proci umjesto mene.

Ti trazis konacno, konacni slom, to znaci da si jos tu i da si jos jaka.Ja sam cak pred navalom osjecaja kako se blizio termin znala i prokrvariti malo.Mislila sam da necu prezivjeti mjesec ali eto, dal zbog nove T koja se dogodila upravo oko termina, samo sam jedan dan par dana nakon odvukla mm u trgovinu djecjom opremom i tek kada sam dosla kuci sam shvatila da nisam suzu pustila.Prvi poriv mi je bio da samu sebe prekorim jer kako sam mogla zaboraviti ali jednostavno nisam mogla.

Prosli su dani da mi negova slika nije bila zadnja misao.Odjednom sam bila dobro.Sto ne znaci da sam zaboravila, imam nocne more ali ne u snu,ne svaki dan kao prije... znaci prije sna...onaj dio kada ti je sve stvarno...sinoc mi slika doktorice u glavi kada me pregledavala i njezin komentar da ne zna jel zakacila vodenjak ili higrom, nakon toga flesh uzv-a kada je sve bilo gotovo i nije bilo nicega u meni, bila sam prazna.

Slike koje ne mozes kontrolirati, tada samo kazem mm da mi prica nesto lijepo kako bi mi izbio slike iz glave...i unatoc svemu tome, dobro sam.

[Franny]

ali eto, dal zbog nove T koja se dogodila upravo oko termina

mislim da vam je vaš anđelek na nebu dao najljepši poklon: ne da ga ikad zaboravite, ali da vam malo ublaži tugu i bol dolaskom nove bebice .

[Franny]

p.s. ja sam bila malo trudna, 12. tt, ali bebica je stala na 8 tt pa sam, eto, duugo noću budna i ne odem leći (radim nešto za posao, čitam, pišem s vama...) samo da ne mislim kako sam prije samo tjedan dana prije spavanja pomazila trbuh i zahvaljivala Bogu što mi je dao i 3. bebicu, pored ovih dvoje zdravih i pravih...radim bilo što kako bih se onda, iscrpljena od napornog dana, uvukla u krevet i strovalila u san, da mi čim prije svane novi dan...

[TrudyC]

Jani - i ja sam potpuno iscrpljena, a želim samo izaći van da zaboravim što mi se dogodilo. Tako se čini glupo i ne znam zašto to mislim. Skupljam snagu jer izlazak iz stana, iz kreveta je prvi korak napred...ne znam prema čemu, ali znam da ga želim

[Franny]

ja bum prošvikala.
jučer sam čitala o mogućim uzrocima missed ab-a i naišla na podatak da virusi i bakterije (osim genteske greške) također mogu biti uzročnici. a ja sam baš imala debelu tešku virozu koja mi je trajala 2 tjedna, taman tak negdje prije mjesec dana i kusur ...sad se bum lupala po glavi kaj nisam ostala na komplikacijama, već išla radit. iako znaaam da virozu mogu pobrat i u dućanu. a i s malim sam bila u to doba po doktorima, svi su bili virozni, šmrkavi. bolje da nisam nikaj išla čačkat.
hoće li na tom phd nalazu pisati eventualni razlog misseda? ono genetska greška, virus, bakterija?? ili niš ne piše, tj. piše nekaj kaj nama nije relevantno?

[KrisZg]

Franny od viroze nisi mogla imati missed, ne razbijaj glavu s time!!Kad budes isla na preglede napravi briseve. Phd nalaz, ne znam da li pisu bakterije ako se pronadu.Nama nije bio uzrok bakterija ali opet nismo nikaj specijalno saznali.

[vikki]

Franny, razlog missed ab.-a se gotovo nikad ne zna, jedino ako pošalju uzorak na kariotipizaciju. Nalaz phd-a je manje-više isti kod svih i najčešće ništa ne kazuje, nalazi se ono što se može naći kod raspadanja tkiva bez obzira na uzrok: polimorfonuklearni lekociti i sl. Od tri misseda samo mi je jednom nađen uzrok: kromosomska greška, tj. trisomija 4. kromosoma (jer je uzet uzorak embrija za analizu što se radi nakon trećeg pobačaja). I kod sva tri phd je bio različit donekle, ali se svelo na isto - da ništa ne govori o razlogu pobačaja.

[Franny]

fala, cure . rado bih da me netko spljuska i prizemlji. jučer sam čačkala po netu i naišla na te članke koji govore, između ostalog, i o virozi kao uzročniku missed ab-a. ja sam inače ko od stijene odvaljena, rijetko kad sam bila bolesna u životu, a u ovom periodu od Nove godine do sad sam baš pobrala em gaaadnuu anginetinu da sam čak bila i na antiobiotiku (taman sam kuru završila kad sam izgleda zatrudnila), em sam imala tu virozetinu 2 tjedna i onda sam si povezala 2 i 2 zbog iščitavanja na netu...

[frka]

Franny, nisi od viroze imala missed. nemoj se ljutiti što ću ovo napisati - pratila sam te na pdf-u Trudnoća i tvoja trudnoća od početka nije mirišala na dobro. beta se nije duplala kako spada i u većini slučajeva to je loš znak (a mi s potpomognute to najbolje znamo jer pratimo bete od starta). upravo sam zato i nastavila pratiti i, da budem iskrena, očekivala sam da će do toga i doći (iako sam se nadala da spadaš u pozitivni dio statistike). spontani u prvom tromjesečju su gotovo uvijek posljedica kromosomskih grešaka ploda. a šansa za kromosomske greške se s godinama nažalost povećava. zbilja nemaš razloga razbijati glavu razmišljanjima o tome što si mogla drugačije - baš ništa ne bi utjecalo na ishod trudnoće.

držite se, cure :hug:

[Franny]

Frka, ma kaj bi se ljutila .
smo kaj je moja ginićka (oke, nije mi baš žena od povjerenja iz prošle T), odmahnula rukom na te bete i rekla da to nema veze (iako je i meni to smrdilo do starta), a i Inesz je isto rekla da bete nemaju veze. pogotovo jer je beba u 2 tjedna narasla za 3 veličine i kao sve je bilo u u redu pa sam se nekak i ja počela nadati da bude ipak sve u redu...

nego, nisam to povezivala, ali i moj mali je u to doba kad sam i ja imala virozu isto imao nekaj: dobio je neki osip po rukama i nogama (ne u ždrijelu) i poslali ga na zaraznu na serološki nalaz i danas podignem nalaz i imam kaj za vidjeti. ja sam laik i sad sam si na netu pokušala protumačiti taj nalaz pas na kraju ispada da je imao svaštanešto istovemeno . ono: toksoplazmozu (mi nemamo mačke niti smo bili u dodiru s mačkama, ima sister pesa), mononukleozu, betahemolitički streptokok grupe A i tak još nekaj. ja sam vjerojatno sve to krivo i nabrzaka porotumačila, pedica mi radi tek sutra ujutro (a anas popodne sam ja na poslu) pa će mi ona objasniti o čemu se tu sve radilo...

oke, neću vas više daviti i dosađivati. ZNAM da se u tak ranim tjednima trudnoće ne može naći neki pametni razlog niti uzrok zakaj se to tako dogodilo, samo bi meni bilo lakše da znam pa da nekak okrenem list i idem dalje. ovako, okrećem ja taj list, okrećem, pa ga svako malo vratim nazad i tak... pustit ću si mira.
puse .

[KrisZg]

Pa jesi li ti imala u proslim T nalaz na toxo da si ju preboljela?

Sent from my GT-I9105P using Tapatalk

[KrisZg]

I toxo ti ne ide iskljucivo preko macaka,nego i preko nekvalitetnog suhomesnatog,nedovoljno termici obradenog mesa itd...

Sent from my GT-I9105P using Tapatalk

[biserko]

Franny, uzrocnika moze biti toliko da mjesecima mozes ici na ispitivanja, ja sam imala tri i jos radim testove, a nisu sigurni sta je bilo, moje trudnoce su bile male. Zao mi je zbog tvog gubitka, zao mi je zbog svacijeg. Ja imam sina od sest godina i mene je on sacuvao, slobodno to mogu tako reci. Zbog njega sam opstala i ojacala. Trudy, neizmjerno mi je zao sto ti se to dogodilo, sigurno se osjecas prestrasno. Nazalost, dok covjek sam ne svari mnoge stvari i ne uhvati se u kostac sa onim sto je bilo, ne prihvati da se to ne moze promijeniti ne moze krenuti naprijed. A koliko samo za to treba snage - ja sam cesto trazila drustvo, neku preokupaciju, ali u jednom trenutku nemonovno ostanes sam sa sobom. Sljedece semdice je sest mjeseci od mog treceg spontanog - jucer sam iznenada otisla u kupatilo na poslu i plakala. Placem i sad, ali mi je lakse nego ranije. Vremenom, nadam se da ces biti bolje. Grlim te, iako te ne znam

[frka]

Franny, svašta ginići kažu i masu puta su u krivu. reproduktivci su već na većem oprezu s takvim betama, mada i oni nerijetko nastoje par navući na roza naočale. ako se u početnoj fazi beta ne dupla pravilno, rijetko kada to završi dobro. naravno, ima iznimaka, ali to su upravo - iznimke. u ovih par godina što sam pratila bete na forumu, svega ih je nekoliko završilo porodom nakon neduplajuće bete, a među njima je najviše bilo onih za koje se i našao razlog nepravilnog duplanja (hematom koji je sprečavao lučenje bete u krv, vanishing twin syndrom i sl.). i moja se beta nepravilno duplala u jednom trenu i na kraju je bio baš vanishing twin. mislim da je teško da ti je sin imao sve ono nabrojano, ali to će ti već pedica reći. stvarno sam uvjerena u to da je kod tebe jednostavno bio kromosomski kratki spoj i da nikakav vanjski čimbenik nije utjecao na ishod trudnoće - od početka se to dalo naslutiti.

biserko, žao mi je jesi li obavila imunološke pretrage? imaš na pdf-u Potpomognuta temu o tome.

[Franny]

ma da, ni sama ne vjerujem da je imao sve ono kaj sam navela. jer nije imao niti temp., niti upalu grla, samo taj osip. ja sam imala opaku upalu grla. ali te mi je stvari izbacilo kad sam ukucala u google te neke kratice i šifre na kaj je serološki pokazao da je bio pozitivan. sutra mi bu pedica sve objasnila,nadam se.

ja nisam nikad imala toksoplazmu.
mah, oke, kaj je bilo, bilo je. ja sam samo takva osoba da bih trenutno najradije voljela raditi u CSI odjelu kako bih doznala kaj je bilo. čisto da znam i prekrižim. ovak ću morat prekrižit. točka.

hvala svima .

[KrisZg]

Ako nisi do sada imala toxo,(pogotovo ako si radila svjeze nalaze) trazi ginicku na osnovu nalaza da odes izvaditi u Petrovu krv i da vidis da li ces biti pozitivna na antitijela.Ako ces biti i ako ju je mali imao, imat ces odgovor zasto.Ljudi misle da to dobiju samo od macaka ali evo:

Toxoplazmoza je parazitska bolest koju uzrokuje Toxoplazma gondii i može se prenijeti s majke na fetus preko posteljice. Infekcija se očituje kao upala oka ili centralnog živčanog sustava, kao i nastanak cisti u mozgu i mišićima. Ako se majka inficira za vrijeme trudnoće, može dovesti do pobačaja ili se dijete može roditi sa porođajnom manom, mada to sve ovisi o gastacijskoj dobi kad je infekcija nastala. Ako je zaraza nastupila ranije veća je vjerojatnost da će doći do spontanog pobačaja ili ozbiljnih defekata kod djeteta, međutim, veća je vjerojatnost da će se parazit probiti kroz posteljicu do fetusa kasnije u trudnoći. Parazit se unosi u tijelo preko usta, a izvor zaraze su izmet zaraženih mačaka, nepasterizirano kontaminirano mlijeko i meso i kontaminirano vrtno tlo.

Tu moram nadodati da simptomi uopce ne moraju biti prisutni kao sto je gore navedeno.

[biserko]

Frka, jesam dio, pocetkom trudnoce otkrila sam da imam Hasimoto i hipotireozu, dr misli da samo to nije moglo biti uzrocnik. Sad bas treba stici nalaz mog i suprugovog kariograma, radila koagulogram... Imam jos uputnice za torch, lupus i jos neke stvari. Zahvaljujuci temama na potpomognutoj oducila da radim i d dimere jer mi dr to uopste ne spominju, kao ne spada u veliki koagulogram, zato hvala Rodi

[frka]

imaš i cijelu listu pretraga na trombofiliju i imunologiju na koje imaš pravo nakon 3 spontana. pročačkaj po topicima o na potpomognutoj.

[Franny]

Kris, hvala . baš sam se pitala kak bi si ja provjerila jesam li to imala ili ne...
evo, pedica potvrdila da je mali istovremeno imao /ima (?) mononukleozu, parvovirus, streptokok A i herpes grupe 6. i malom nije nikaj dala, sve će to samo proći. oke, kužim da se virusi ne liječe, ali kaj smije ić u vrtić s mononukleozom??? rekla je da nek ide jer nema nikakve simptome, ne kuri, ne boli ga grlo...zvala je epidemiloški, ali i tam su rekli da pustimo tak kak je i da su možda uzroci spontanog i bili ti virusi. možda.

[biserko]

Hocu, frka, hvala

[žužy]

Franny ,uf znam taj filing kad poželiš da si Horacio Caine pa da stavim naočale i saznam sve što poželim
Nakon misseda u 9. tt sam sva napeta čekala phd nalaz očekivajuči razlog gubitka tolko čekane bebe...kad ono dobila sam par redaka na latinskom a doktorica mi je rekla da sve što mi može reči iz nalaza,obzirom da je trudnoča bila mala-je da je trudnoča postojala.
Sječam se da sam ostajala stajati s papirom ne vjerujuči da nisam dobila odgovor kaj se desilo..zašto..da krenem riješiti "to",da se ne ponovi.
Latinski sam si prevela sama i skužila da je postojala upala,a beba je stala s razvojom tad kad sam i imala zadnji uzv,jer je s 8+5 bila velika 2,1cm.
Doktor mi je rekao da je vjerojatno još jučer bila živa.
Pa sam si nekak mislila da je upala bila uzrok prestanka rada srca,jer nije bilo puno vremena za raspadanje u nutra obzirom da sam kiretažu obavila dan nakon saznanja.
Možda se varam...uvijek je moguča kontaminacija od kiretaže do phd uzorka.
Kod spontanog sam na phd nalazu dobila još manje,doslovno jednu rečenicu...tad nisam više niti očekivala.

Čudi me ovo kaj pišeš da je sve mali imao..nisam znala da mononukleoza može proči i bez simptoma.
Mjerim po nečakinji,ona 2 mjeseca skoro pa iz sobe nije izašla..svijetlo joj smetalo,tv nije gledala od glavobolje,temperatura..uf grozno.

[KrisZg]

Kris, hvala . baš sam se pitala kak bi si ja provjerila jesam li to imala ili ne...
evo, pedica potvrdila da je mali istovremeno imao /ima (?) mononukleozu, parvovirus, streptokok A i herpes grupe 6. i malom nije nikaj dala, sve će to samo proći. oke, kužim da se virusi ne liječe, ali kaj smije ić u vrtić s mononukleozom??? rekla je da nek ide jer nema nikakve simptome, ne kuri, ne boli ga grlo...zvala je epidemiloški, ali i tam su rekli da pustimo tak kak je i da su možda uzroci spontanog i bili ti virusi. možda.

Jel mali na kraju pozitivan na toxo ili ne??U svakoj trudnoci na pocetku ides vaditi krvnu grupu i testiras se na neke bolesti, ukljucujuci i toxo, ako mali nema toxo tada to nije uzrok kod tebe.Parvo rijetko moze uzrokovati smrt ili hidrops fetusa.Streptokok je bakterija i ona bi se trebala ljeciti antibioticima.Siroto malo bas se izmucio.A mononukleoza moze biti pogubna u ranoj trudnoci, u kasnijoj relativno bude sve ok.Pitaj da se testiras na mono.

[TrudyC]

Bila sam kod psihijatrice i izašla sam brže nego što sam ušla. Jednostavno gospođa mi je objasnila da ona nije educirana da se nosi s mojim problemima (jakim emocionalnim stresom) te da mi ne može nikog drugog za to preporučiti. Osim 5 minutnog uzdisanja i šokiranja na ono što mi se dogodilo nisam dobila niti jednu lijepu riječ. Iskreno nisam previše razočarana, više su u šoku svi oko mene - suprug, roditelji i prijatelji. Ja sam valjda na sve u potpunosti oguglala...
Najveća fora je u tome što sam bila već kod te žene prije 3 godine i tada je bila puna potpore, a sad kao da ju uopće ne dira. Neshvatljivo.

Ako netko može preporučiti dobrog psihijatra/psihologa na području Zagreba, bilo preko uputnice ili privatno, molim javite mi. Hvala

[TrudyC]

Trudy, neizmjerno mi je zao sto ti se to dogodilo, sigurno se osjecas prestrasno. Nazalost, dok covjek sam ne svari mnoge stvari i ne uhvati se u kostac sa onim sto je bilo, ne prihvati da se to ne moze promijeniti ne moze krenuti naprijed. A koliko samo za to treba snage - ja sam cesto trazila drustvo, neku preokupaciju, ali u jednom trenutku nemonovno ostanes sam sa sobom. Sljedece semdice je sest mjeseci od mog treceg spontanog - jucer sam iznenada otisla u kupatilo na poslu i plakala. Placem i sad, ali mi je lakse nego ranije. Vremenom, nadam se da ces biti bolje. Grlim te, iako te ne znam

Ovo je izgleda jedini put za mene...

[vikki]

Latinski sam si prevela sama i skužila da je postojala upala,a beba je stala s razvojom tad kad sam i imala zadnji uzv,jer je s 8+5 bila velika 2,1cm.

Žužy, to što si prevela kao upalno mislim da nije uzrok misseda, već posljedica. Upala je prisutna zato što embrij više nije živ i stvaraju se promijenjene stanice, i to je zapravo upala u nastajanju, no to nema veze s razlogom pobačaja (barem su tako meni objasnili).

[žužy]

vikki,da..ima logike.
Meni je najteža i najgora od svega bila ta nemoć.
Da ne možeš ništa učiniti,niti si pomoći.
Nego,preživiš to i ideš dalje.

TrudyC ,žao mi je..rado bih ti pomogla da mogu.
Znam da nije baš za usporediti...ali tako sam ja došla s uputnicom u našu bolnicu na 3D uzv maternice zbog sumnje na srcoliki oblik. I ginekologica me odbila uz obrazloženje da oni imaju uređaj ali da ona nezna kaj da gleda.Nije educirana za to i nemre mi pomoći.Mislim,razmem...al ono,osječaš se čudno.

[Jani]

Isuse, Jani, tako mi je zao...izleda da sam ja s 18h trudova dobro i prosla.Nalazim poveznice u opisima osjecaja.Automatizam u govoru kada se opisuje, to je valjda neki obrambeni mehanizam.Ja kada sam znala da vise nista ne mogu uciniti, iskljucila sam se potpuno.Vodenjak mi je puknuo dok sam bila ispred bolnice s curama s odjela za cuvanje, nisam se nimalo zurila.
U tom trenutku prezirala sam samu sebe zbog nedostatka emocija ali ipak mislim da me to spasilo i da sam zivu glavu izvukla upravo zbog toga.
Cak sam i pisala tu na forumu za vrijeme svega.
Nicija podrska osim od mm mi nije bas znacila ista jer nitko to nije mogao proci umjesto mene.

Ti trazis konacno, konacni slom, to znaci da si jos tu i da si jos jaka.Ja sam cak pred navalom osjecaja kako se blizio termin znala i prokrvariti malo.Mislila sam da necu prezivjeti mjesec ali eto, dal zbog nove T koja se dogodila upravo oko termina, samo sam jedan dan par dana nakon odvukla mm u trgovinu djecjom opremom i tek kada sam dosla kuci sam shvatila da nisam suzu pustila.Prvi poriv mi je bio da samu sebe prekorim jer kako sam mogla zaboraviti ali jednostavno nisam mogla.

Prosli su dani da mi negova slika nije bila zadnja misao.Odjednom sam bila dobro.Sto ne znaci da sam zaboravila, imam nocne more ali ne u snu,ne svaki dan kao prije... znaci prije sna...onaj dio kada ti je sve stvarno...sinoc mi slika doktorice u glavi kada me pregledavala i njezin komentar da ne zna jel zakacila vodenjak ili higrom, nakon toga flesh uzv-a kada je sve bilo gotovo i nije bilo nicega u meni, bila sam prazna.

Slike koje ne mozes kontrolirati, tada samo kazem mm da mi prica nesto lijepo kako bi mi izbio slike iz glave...i unatoc svemu tome, dobro sam.

KirsZg, nažalost uvijek od lošeg postoji još gore. pročitala sam puno tužnih priča na ovom forumu, žene su zbilja svašta prošle. sve smo mi velike gubitnice. mislim da si jedino same možemo najviše pomoći. ja sam se danas natjerala da odem u grad, u trgovinu, banku.. i tako. mala je sredina, svi znaju sve, osjetila sam poglede na sebi. srela sam neke poznanike. sva sreća da me nitko nije pitao kako sam. to mi je bilo nekako najbitnije. ponosna sam na sebe što sam izašla, jer znam da ću se uskoro morati vratiti na posao, a moram od nekud krenuti. prekrasan je dan, a ja se osjećam tako tupo! kao da sam prespavala cijelu zimu, kao da sam sve sanjala. al ova konstantna bol u trbuhu podsjeća me da ipak nije bio san. sve se dogodilo. nažalost..

[Jani]

Jani - i ja sam potpuno iscrpljena, a želim samo izaći van da zaboravim što mi se dogodilo. Tako se čini glupo i ne znam zašto to mislim. Skupljam snagu jer izlazak iz stana, iz kreveta je prvi korak napred...ne znam prema čemu, ali znam da ga želim

Draga TrudyC, najveći problem je kad se dogodi gubitak djeteta upravo taj što smo fizički nemoćne, i ne možemo napraviti ni koraka.. meni je tih mjesec dana ležanja bilo najgore razdoblje.. a onda malo po malo počela sam obavljati neke sitne poslove po kući.. bude lakše kad se možeš fizički ispuhati.. ja sam jedva dočekala da stanem na noge, da budem sigurna da mogu..mislim da sam tek nakon 6-7 tjedana bila sigurna u svoj korak..i onda sam se uhvatila velikog pospremanja, čišćenja.. nije da mi je bilo lakše, ali nekako sam se osjećala živom.. mogla sam mijenjati nešto.. presložiti policu, bilo što.. samo da znam da sam još tui da mogu.. što dalje ne znam.. možda Bog jednostavno za nas ima neke druge planove.. teško mi je o tome.. uvijek će biti teško, samo mislim da ćemo se nekako naučiti nositi s tim.. valjda! drži se..

ja slijedeći tjedan idem kod psihijatrice.. hoće li mi pomoći ili ne.. ne znam.. ne očekujem previše.. a sad kad vidim što se tebi dogodilo kod psihijatirice, ne mogu vjerovati.. ako nam oni ne mogu pomoći, tko može?!.. ako budem zadovoljna, javit ću ti kod koga sam išla.. ne znam od kud si, ja idem u Zg.

[Franny]

Čudi me ovo kaj pišeš da je sve mali imao..nisam znala da mononukleoza može proči i bez simptoma.
Mjerim po nečakinji,ona 2 mjeseca skoro pa iz sobe nije izašla..svijetlo joj smetalo,tv nije gledala od glavobolje,temperatura..uf grozno.

da i mene čudi jer je jedna naša učenica bila skoro 3 mjeseca doma kad je imala mononukleozu. ali s kolegicom sam danas pričala i ona veli da nju stalno kod jetrenih proba pitaju jel imala monukleozu, ona veli da nije, a oni njoj da vjerojatno je, samo da nije znala i da je moguće da neki to prebole ni ne znajući .
kolegica iz biologije mi je rekla da parvo u kombinaciji sa streptokokom može biti i neki oblik šarlaha. mah, oke, kaj god da je bilo kod mene - bilo je. samo nekak mi je lakše sve prihvatiti kao da je tak moralo biti, ako znam kaj se dogodilo. ja sam, na žalost takva: čačkam nekad i previše...
hvala ti na odgovoru i razumijevanju .

Kris, nije pedica spominjala toksoplazmu, tak da nikaj ne znam. a kog da pitam za to testiranje tj. za uputnicu? ginićku ili opću praksu? to se u zaraznoj radi?


ajme, Trudy, kojaa komaaaa: dođeš ženi, istreseš dušu i ona ne zna kaj da radi s tim,a stručnjakinja je, navodno?? grlim te najjače .

Jani, bravo!! puno malih koraka dovodi nas do cilja, a ovi tvoji dnašnji bili su u stvari veliki!!

[KrisZg]

Ti si ju spomenula,zato pitam dal ju ima ili ne.Ako ju nema,ne treba ti test za toxo a za mono reci dr.opce da ju mali imao pa pitaj koje su opcije

Sent from my GT-I9105P using Tapatalk

[Franny]

mah, ja sam uguglala te kratice pa mi je izbacilo i to, ali pedica danas nije nikaj spominjala....oke, tnx . pitala bum.

[Konfuzija]

O ovom sam i sama razmišljala, ali onda mi je prošlo kroz glavu što ako pokušamo usvojiti dijete pa se tom djetetu nešto dogodi, uzmemo psa iz azila pa on ugine drugi dan, kupimo bijku ona uvene preko noći
Trenutno se osječam tako otrovno kao da sam polivena sumpornom kiselinom i mislim si bolje mi je pokrit se preko glave, ne radit ništa, ne pokušavat ništa jer sve što ja dotaknem pretvorit će se u prah i pepeo

Sve što postane, mora i nestati. Početak i kraj su samo dva trenutka, a između je život. Kojeg možemo ispuniti lijepim, ali i ružnim, ovisi o nama.,, I da ne ispadne puko filozofsko naklapanje, i ja sam izgubila dijete i znam kako boli. Plakat ćeš i tugovati koliko treba, ali jedini način da se izvučeš je da znaš da u kutu neba, negdje, postoji sunce i da ćeš jednoga dana izaći na to sunce jer ti ono za život treba. A to što želiš živjeti ne znači da si zaboravila svoj gubitak. To je život, oduvijek je tako bilo.

[KrisZg]

mah, ja sam uguglala te kratice pa mi je izbacilo i to, ali pedica danas nije nikaj spominjala....oke, tnx . pitala bum.

Prestani guglati

[tina1]

Pozdrav svima , dugo razmišljam da nesto napisem ali evo sada sam se odlucila mozda ce mi neki suditi ali to je moja prica.
Ukratko cu ispricati kako sam ostala bez svoga andela. prvo sretna vijest i onaj plusic na testu ali ta moja sreca kratko je trajala..U 16 Tj moj gin.uocio je da nesto nije u redu i poslao u PETROVU GDJE su potvrdili omfalokelu nakon toga obavili amniocintezu koja je pokazala normalan muski, doktori davali nadu da je to sve uredu iz tuge u kratku srecu..nazalos kad sam isla na pregled nisu mi napravili UZV i meni nesto nije dalo mira i ja trzila drudo mišljenje na Svetom DUHU kod prim. Hafnera 21 tj,nazalost drugi sok on umjesto omfalokele potvrduje gastroshizu i hipoplasticna strana lijevog srca i zostalost u razvoju nakon toga po potvrdu na REBro. I tako su sve moje nade pale u vodu prognoza je bila stravicna, nasa odluka je bila bolna prekid trudnoce. nakon toga bila na komisiji Svetog Duha koja je odobrila prekid ali bila je jedan veliki problem regijonalna pripadnost bolnici nazalost ta bolnica nije odobrila. i vise mi nije bilo pomoci jedina mogucnost je bila Slovenija,otisla tamo sa bolom obavila sve pretrage i dalje nisam imala snage da ga ubiti.27.3. u 24 tj.otisla u bolnicu trnutak kad mu trbaju dati inekciju borim se sama sa sobom nedam da ga ubodu kad sam osijetila iglu da me je ubola nisam vise imala snage znala sam da je gotovo vise me niko nece lupat necu se nadati da ce uskoro biti pored mene.nakon toga trudovi i eto moga andela pored mene na grudima jos toploga bez pomaka gledam ga diram ali to je samo njegovo maleno tijelo zelis ga zadrzati a ne mozem i tako su ga odnijeli on je sada negdije gore. nakon poroda znala sam da sam ispravno postupila,ali sada grize me nesto svaki puta kada vidim dragog vidim i tu malu bebicu koja je na nebu. jucer je doso outopciski nalaz jos vise straha odnosno jos gresaka kako dalje. dragi me tijesi da doci ce druga bebica cim cu moci i da cu onda biti sretna ali kako sa tim strahom da se opet n edogodi tako nesto. samo zbog njega sam jak izbijegavam ljude malu djecu samo mi je on utjeha i bol.

[kaina]

E tog se bojim i ja da dođem kod psih. i onda ni on/a ne zna kaj da dela s menom.. Uputila bi se ja već davno k nekom stručnom, al se bojim tim više jer nemam potporu mm, on kaže da si ja neću pomoći i da nema tu nekog s čarobnim štapićem da mi pomogne, al ak mislim da mi bu bolje nek idem... grrr...

[Franny]

Prestani guglati

teško...

[TrudyC]

Evo bila sam kod dr. Dubravka Kužine sinoč na preporuku jedne forumašice (hvala ) i bilo je konstruktivno i korisno. Nastavit ću dalje pa ću vidjeti gdje će me to odvesti. Znam da je predamnom dug put, ali čini mi se da mi dr. Kužina može bar malo pomoći.

[TrudyC]

Sve što postane, mora i nestati. Početak i kraj su samo dva trenutka, a između je život. Kojeg možemo ispuniti lijepim, ali i ružnim, ovisi o nama.,, I da ne ispadne puko filozofsko naklapanje, i ja sam izgubila dijete i znam kako boli. Plakat ćeš i tugovati koliko treba, ali jedini način da se izvučeš je da znaš da u kutu neba, negdje, postoji sunce i da ćeš jednoga dana izaći na to sunce jer ti ono za život treba. A to što želiš živjeti ne znači da si zaboravila svoj gubitak. To je život, oduvijek je tako bilo.

Ima smisla sve ovo, ali trenutno mi se čini da je to sunce koje mi svi "prognoziraju" na drugoj planeti

[KrisZg]

Ima smisla sve ovo, ali trenutno mi se čini da je to sunce koje mi svi "prognoziraju" na drugoj planeti

I meni se tako cinilo pa evo...utjesno je znati da ce doci.

[Jani]

draga tina1, žao mi je. vjerujem da ti je odluka bila teška, ali smatram da je ispravna. nitko te nema pravo osuđivati. i ja sam za dlaku izbjegla Sloveniju. primljena sam u bolnicu sam 21+4, a kod nas mogu započeti inducirani pobačaj do 22tt.. mada sam ja na kraju rodila sa 22+3 (stravično mučenje).. htjeli su me isforsirati prije 22 tjedna, ali jednostavno nije išlo.. a kako je već sve bilo započeto ipak sam ostala tamo.. još bi mi samo falilo da su me takvu jadni poslali u Sloveniju..
kod mene je put od saznanja do bolnice bio brz, jer mi nismo imali nikakve šanse.. beba mi umrla, ako ne prije onda pri porodu.. imala je takve malformacije da jednostavno nije bilo spojivo sa životom.. i ja se bojim, hoću li ikad više moći pokušati, što ako se ponovi, a nažalost ponoviti se može.. znat ćemo kakve su nam šanse tek kad obavimo genetičara.. uff

[Jani]

KrisZg, čestitam na trudnoći.. tek sam sad skužila.. drži se i samo hrabro.. i čitaj nešto lijepo i pozitivno!

[tina1]

pozdrav jani.tesko se pomiriti sa tom odlukom a iz dana u dan boli pogotovo kad vidim djecu u susjectvu. nazalost ja nisam imala tu mogucnost jer su na svim papirim pisalo da je spojivo sa zivotom pgotovo od kardiologa. na svetom duhu pokusali su mi pomoci ali nije islo samo su tjedni isli svi su govorili da su jako male smse. i tako smo zavrsili u sloveniji,osoblje je iznimno dobro svega sam bila 3 dana prvi dan umjetni trudovi cijelu borila sam se cijelu nocu poslije su mi dali infuziju i ujutro je sve pocelo i drugi dan doma. dobro kazes kako se pomiriti sa drugom trudnocom, iako mi pise da j e mogucnost 4 posto ali svejedno je moguce,zalosno je kad se moram raditi da je sve uredu a kad nema nikoga lijem suze da se nekako kaznim za sve.