Mama28,
što se tiče odlaska na taj dječiji rođendan, slažem se u potpunosti sa Ives i Carminom.
S jedne strane, krajnje je vrijeme da svako od nas ko ranije nije, sada počne više misliti na sebe i svoje osjećaje, bar u mom slučaju je tako-kamo sreće da sam malo pametnija bila i ranije, ali nikad nije kasno. S druge strane, i ja sam se, kao Carmina, trudila od početka ne izolovati od ljudi, barem ne potpuno...jer sam znala da me neke situacije čekaju kad-tad, pa sam nekako odlučila da se suočim što prije sa njima, da me ne stignu kasnije. Isto tako, kad mi se negdje i u neko društvo ne ide, ne idem...radim ono što se meni radi...doziram i jedno i drugo. Mi ćemo svakako uvijek biti *oni*, drugačiji na neki način, samo se to ne ispoljava uvijek i svugdje...ali vjerujem da će i to vremenom proći. U mom slučaju ljudi se većinom prave da se nije ništa ni desilo, pa mi je lakše, sa poznanicima npr.tako.
Po meni, dobro je što si se okružila pozitivnim ljudima i što više misliš na sebe. Ako ti se ne ide zbog pogleda i nisi se spremna suočiti sa njima, onda i nemoj. Ali nemoj ni da te grize savjest zbog toga i da se osjećaš loše. Budi srećna jer si učinila onako kako se ti osjećaš, onako kako je tebi sad lakše. Doći će dani kad i ti budeš smirenija i budeš se osječala malo bolje, kada ti trbuščić poraste, pa ga ponosno prošetaš, da ti se lakše suočiti sa pogledima i sl.situacijama. A opet, ne možemo dovijeka izbjegavati takve situacije, njih će uvijek biti. Na kraju, u većini takvih slučajeva, ni ne bude onako grozno kako smo zamišljale.Teško jeste, ali što kaže Carmina-jače smo od toga. Pregrmile smo svašta, pa i to ćemo. Nemamo čega da se stidimo, naprotiv. Ako ipak odlučiš da doeš, ponavljaj si to stalno i biće ti lakše. Izvagaj šta je bolje za tebe-da li je vrijeme da se suočiš sa ljudima ili da nije vrijedno toga da se tjeraš. Opet ponavljam, ako ti se ne ide, nemoj se tjerati, uživaj i uradi nešto za sebe, jer ništa ne moraš, osim toga..to će prijati i tebi i bebici