Očito je da je trenutni problem psihološke prirode. Zadržavala je stolicu (možda je jednom bilo neugodno kakati, ili nije dugo kakala pa nije htjela kad je stisnulo), boljela je guza. Od silne nervoze oko kakanja, nastao je problem koji je narastao do ogromnih razmjera i postaje sve veći. To je ono što ona vidi. Dobili smo upute od gastroenterologinje da obavezno NIKAKO ISPRED NJE NE PRIČAMO O KAKANJU! Ona o tome ne smije čuti ni riječ. Kad treba kakati, pustiti ju na miru, to nije predstava, to nije nešto važno, to je nešto što se radi svaki dan i normalno je. Pa mi smo u toj fazi ušli u djetetov film i svi plesali oko nje kad joj se prikakalo!
Sredit će se samo, ali traje dok se u glavici sve ne posloži
Dotle paziti na prehranu i skretati joj pažnju od toga.