Nas L. ima 14 mj. Tata mu je pomorac, pa je mjesec dana doma, a mjesec na brodu.
Do sada mi se cinilo da L. ne dozivljava previse to sto ga nema po mjesec dana, a kada bi se tata vratio sve bi se normalno nastavilo kao da nije ni otisao (stvarno puno vremena provode skupa, igraju se, tata ga hrani, presvlaci itd itd.....)
Ovaj put sam primjetila da je L. bio nekako mirniji prvih par dana nakon sto je MM otisao,ne tuzan nego kao nekako sjetan. A i sada cesto zna ponavljati "tata, tata, tata, tata......"
Mislim da mu tata sad stvarno fali tj. da bas osjeti taj osjecaj nedostajanja . A meni je grozno kada on tako pocne zvati tatu, a njega nema . Ustvari mi je grozno sto mu jos ne mogu objasniti da ce tata doci, ni kada ce doci ni gdje je jer je L. jos premali za to.
Jooooj, tko zna sto je u njegovoj maloj glavici........
Svaki dan on tatu vidi preko skypa, ali sada se pitam da li je to dobro ili ne. On bude vesel u toku takvog "razgovora" s tatom (daje mu igracke, salje mu puse), ali me je strah kako on to dozivljava (tata samo na ekranu)? I da li mu je poslije samo gore jer ga podsjetimo na tatu a on nije s nama?
Kako se vi ostale zene pomoraca nosite s ovim pitanjima koja mene muce?