Još će ispasti da podržavam pravljenje razlike među unucima, a kad tamo ja sam veliki protivnik.
Ono što pokušavam reči, je da na neki način razumijem dedu i baku (nikako ne podržavam/opravdavam). Razumijem ih zbog svojeg iskustva koje sam prošla sa svojim djetetom kao 3. unukom na obje strane.

Da pojasnim na MARETINOM primjeru, nadam se da se ne ljutiš. Ovaj živi s njima, on je njihov mezimac, sve je na neki način podređeno njemu, sve se vrti oko njega,... Baka i deda ga doživljavaju na neki način i kao vlastiti uspjeh.
Ova žvaka je pretpostavljam njima neki ritual, ono baka ide naposao, pa da se lakše oproste, uvali malom "mito", u ovom slučaju žvaku.
Ja vjerujem da baka stvarno nije imala loše namjere, nego jednostavno nije mislila, njoj je ta žvaka bila svakodnevna rutina, nije joj bilo na kraj pameti da bi se to moglo ticati i drugog unuka.
Nadam se da me netko kuži što mislim.

Ponavljam, slažem se da nije pravedno, ali ovi to (uglavnom) ne rade namjerno (naravno, ne boli dijete zato manje). Jednostavno treba baki i dedi na miran način pokušati ukazati gdje je problem, a ne izbjegavati te susrete.