Koliko vidim, Mareta je već pokušala o tome razgovarati, očito bez nekog uspjeha kad je otvorila ovaj topic. Ja bih smanjila susrete koliko god je to moguće, jer djeca sve pamte, sve nepravde osjete, i ne bih željela takve uspomene svome djetetu.***MARETA prvotno napisa
hvala svima na odgovorima.
Već sam govorila, ali ništa.
Moja mama tad počne usiljeno hvalisati moje dijete, kad joj kažem.
A meni to tako jadno zvuči
Nek nešto misli i kaže iz srca, a ne kad joj to spomenem.
Govorim iz osobnog iskustva, moja sestra je bila teško bolesno dijete, i svi su se, vjerujem nenamjerno, ipak prema njoj drukčije odnosili. Čak i godinama kasnije, kad je već odavno bila zdrava.
 |
|||
Odgovori s citatom