Eda je napisala upravo onako kako se osjećam. Ovo sad sve doživljavam kao neku njegovu bolest. To nije onaj moj muž. To je sad neka druga osoba. Naravno da ne znam što ću. Pričekat ću da vrijeme učini svoje i da me dragi Bog odvede na put koji će za mene biti dobar. Meni je u našem braku jako bilo lijepo, ispunjavali se, imali puno tog zajedničkog, puno se družili, šetali, mnoge stvari obavljali zajednički. Ne mogu sad reći, kao što to on kaže (ali on je sad pod nekim drugim utjecajima) da je sve bilo bez veze, jer ne bi mogli toliko opstati i takve prepreke prelaziti da si nismo bili jedno za drugo. Da li se on nepovratno (i tako naglo) promijenio ili je to kod njega samo privremeno? Ja bih voljela da je privremeno i iskreno...Želja mi je sa pozna kakvu je glupost napravio, a dalje...puževim koracima krenuti u spašavanje braka ili svako svojim...(naravno, sve ovisi kad će to biti i u kojoj ću i ja biti fazi).
Naravno da je sad serator, ali nije bio 12 godina.