Citiraj amariya prvotno napisa Vidi poruku
Nije mi jasno da dan kad se iselio iz našeh zajedničkog stana je bio korektan prema meni, rekao da ako što trebam da mu se javim, osjećala sam da mu je ipak mene žao, osjećala sam nešto. Nakon toga prošlo je 15-ak dana. Nisam ga zvala, nikako kontaktirala, a on je lud, ljut na mene. Zašto? Pa pustila sam ga, kad smo se vozili, rekla sam mu da sam sve prihvatila, a on je dalje pljuvao po našoj vezi, braku. Rekla sam mu da prestane, da nema smisla da o tome pričamo da je to završena priča. Osim toga, ljut je na mene što sam ja ostala u stanu, a on je sam rekao da nije ni mislio da ja nekud idem jer zna da tu nemam nikoga, da će on otići starcima. Što se dogodilo u međuvremenu? Valjda mu je koma sa starcima, valjda ipak nije pronašao mir i zadovoljstvo ni kad je otišao od mene, ali za sve krivi mene.
Ovo boldano će biti točno. Mislim da bi većina roditelja reagirala slično da im se odrastao sin vrati doma nakon 12 godina braka i objavi da je našao puno mlađu curu, umjesto da im javi da konačno stižu unuci. Osim toga je ponovo u kući roditelja i mora se prilagođavati njima. Čak i najbolji prijatelji teško da će mu dati za pravo i mnogi će mu okrenuti leđa. Vjerojatno ima problema i s lovom, a tu je i cura puno mlađa od njega, s različitim interesima, koju nije do kraja upoznao. I kod koje je sad, ovako nervozan, bez novaca i bez stana vjerojatno na jako skliskom terenu.

Da se radi o pravoj ljubavi koja premošćuje sve te razlike i zapreke, onako filmski , ne bi se tako ponašao prema tebi. Njegovo korektno ponašanje pri raskidu govori da je tada još u to vjerovao. A sada, čini se da polako shvaća da je počinio pogrešku života ali se ne može s time još pomiriti, i priznati si da je sam za to kriv. Još bi zavrijedio malo sažaljenja da bar to prizna, ali on se ponaša kao sebični i razmaženi tinejđer i za svoje greške i frustracije krivi druge oko sebe. Još bi htio da ti ideš u podstanare kako bi on mogao odmah s curom uživati u stanu Ajde da imaš roditelje u blizini, ili da si ti njega ostavila, ali ovako...

Što se tiče stana, zovi što prije odvjetnika, promijeni bravu, a njemu daj do znanja da ćete se oko svega dogovoriti prema važećem zakonu u dogledno vrijeme. Dakle kad staneš na noge, vidiš što ćeš i kamo ćeš dalje u životu, stan ćete vjerojatno prodati i podijeliti novce već kako se odvjetnici dogovore. Ali ne može od tebe nikako tražiti da ti sad ideš na cestu.

Glavu gore, sad ti je teško, ali imaš dosta stvari zbog kojih se možeš radovati. Prije svega možeš biti ponosna, jer si se vrlo korektno ponijela i nema ti se što zamjeriti. Još jedna jako dobra stvar je što nemate djece. Puno je bolje da je puklo sada nego kad već imaš djecu, jer ono što je najgore je vidjeti njih kako pate. Dobro je i to što je razlaz bio prilično brz i "čist" - po meni puno bolji scenarij nego da se svađate i mučite godinama a nitko nema hrabrosti učiniti taj korak. Pred tobom je život, tko zna što te čeka. A njemu će biti kako mu bude, to više nije tvoja briga.