Dojenje - kad krene naopacke
haj
eto mene nakon 1000 godina.
U medjuvremenu sam rodilaprekrasnog bebaca. Danas mu je osmi dan.
Evo malo poduze price o tome kako je to islo sa nasim dojenjem a na kraju slijedi pitanje pa ako vam se ne da citati molim da skrolate do dole i pokusati mi dati odgovor na pitanje.
Dojenje
Uh, uh. Jao!!!
Ukratko - rodila sam na carski u utorak 23.12. i 13.25. Iz intenzivne sam izasla u srijedu u 11:30 a bebaca dobila u 12:00.
Boris je stigao nahranjen i pospan. Spavao je sve do veceri. Pitala sam babice da li ga treba buditi i dobila uputu da cekam dok se sam javi. Oko sedam uvece se probudio pa sam ga pokusala dojiti ali… moj zlocko, iako doneseno i savrseno dijete nije imao razvijen refleks dojenja. Ili, bar ne potpuno razvijen.
Umjesto da otvori usta kao svaka gladna beba njegove usne su se pucile kao za poljubac a cim bi nesto dodirnulo desni ove su se zatvarale poput skoljke. Dvije babice i ja smo se borili da uzme bradavicu u usta. O tome da iz mojih bradavica nista nije izlazilo ni nakon masiranja i stiskanja koje je uradila babica ne treba ni govoriti. (Iz oredjenih razloga, za razliku od drugih mama ja nisam dobila infuziju i sva sam bila dehidrirana) Na kraju, uspjeli smo nekako utisnuti bradavicu u usta i Boris je ostao tako nekih petnaestak minuta da bi ga kada se umorio i pustio babice preuzele i nahranile babice.
Spavao je do 8:00 narednog jutra.
Dan drugi, cetvrtak. Nova smjena babica, novi pokusaj dojenja, nova bitka za stavljanje bradavice u usta. Bilo smo u goloj vodi i Boris i ja i babica. Pronadjena je metoda da namjestim Borisa na jastuk a zatim objema rukama razvucem bradavicu tako da slijedi oblik desni i tako je razvucenu uguram unutra kada pocne da place. 1:0 za mamu. No, Borisa je valjalo dohraniti. Nakon poslijepodnevnog pokusaja dojenja babica je izmjerila sadrzaj zeluca i ponovo utvrdila da je prazan mada je taj dan vec nesto pocelo izlaziti iz mojih grudi. Inzistiranje na daljnjem drzanju bebe na grudima bi bilo samo mucenje bebaca.
Da stvar bude gora, sa nama su u sobi bile jos cetiri bebe koje kao da su se takmicile koja ce pravilnije dojiti a mame, iako im je uradjena sekcija isti dan kada i meni (u medjuvremenu su i one stigle), prosto su “kipile” od mlijeka.
No ovaj put, Boris je spavao da ponoci i ja sam se ponovo uhvatila dojenja da bi na moje veliko zadovoljstvo bebac poceo nesto vuci i kao sita i zadovoljna beba spavao do jutra.
Dan treci, petak. Jutro. Bebac je nekako prihvatio bradavicu i djelic njene okoline. 40 minuta je sisao kao mala pumpica, no, nakon sto je napravio pauzu od pet minuta ponovo je trazio jesti. Bilo je jasno da nije ponovoljen uspjeh od prethodne noci. Stavila sam ga na drugu dojku i dojila jos sat. Nakon toga bio je gladan kao da nije ni pokusao. Ponovo su ga babice dohranile.
Poslijepodne, nakon novih sest sati sna, kao cudo, dojenje 2 x 20 minuta, s obje strane i bebac je spavao.
Eh, tu sam se ja zamislila. OK. Bilo je jasno da nemam dovoljno mlijeka, da su potrebni sati da se ono nakupi i da to mlijeko moze zadovoljiti samo dio potreba mog bebaca. Kao inzenjer, nesto znam o fizici, spojenim posudama, vakumu, crpkama. Postalo mi je sasvim jasno da nekoliko stvari utjece na to kako ce crpka raditi, i da je vrlo lako dobiti crpku koja ce naizgled raditi kao sat ali nista nece isrcrpsti. U ovom slucaju crpka je bila Boris. Za sat i cetrdeset minuta onoga sto je izgledalo kao dojenje Boris je uradio toliko koliko bi ucinio za efikasnih pet minuta.
Naravoucenije: kvantitet ne daje kvalitet. Pocela sam razlikovati vrstu boli koju mi nanosi dojenjem.
Razvrstala sam je u tri kategorije:
1. bol koja nastaje kada uhvati samo bradavicu ili njen dio (sto je cesci slucaj).
2. bol koja nastaje kada bradavicu uhvati a jezik je iznad nje pa je “lomi” sa svakim udisajem i
3. bol koja nastaje od vakuma jer je dobro prihavatio grudi.
Mogu oci iskakati od bolova ali ako su prve dvije vrste u pitanju patnja je potpuno izlisna. Niti ce dijete biti sito niti ce nesto dobro proizaci iz toga.
Uspjela sam definirati i razliku izmedju mene i drugih mama. Ja nisam smjela dobijati infuziju tako da je tecnost i krv izgubljena tokom operacije mogla biti vracena samo cajevima. Dok su ostale zene iz sobe dobile po pet flasica infuzije ja samo jednu. One su dobijale antibiotike kroz infuziju a ja u tabletama. Sasvim je jasno da je sve ovo ucinilo laktaciju tezom i sporijom nego kod mojih “cimerica”.
Od hrane smo smjele jesti samo mlijeko sa keksom, piti cajeve bez secera i tek treci dan juhu. A povrh svega, tu je moj decko sa stisnutim desnima.
Sretna okolnost je sto je u petak uvece u smjenu dosla veoma iskusna babica i rekla mi sljedece: dok god budes na ovako siromasnoj dijeti i antibioticima bit ce problema sa laktacijom. Cim dodjes kuci pocni jesti raznovrsnu hranu na leso i sve ce biti bolje. Do tada, doji dijete a kada se dobro umori napravi mu dohranu i daji mu ju na flasicu koja ima silikonsku cuclu.
Tako i bi. U subotu smo stigli doma. Podojila sam ga 2 x 20 minuta na obje strane i zatim dala flasicu. Pojeo je oko 40 mililitara. Spavao je sest sati. Uvecer je dojio ponovo 2 x 20 minuta i popio dodatnih 20 mililitara. Za mene je to bio veoma sretan znak da je uspio podojiti vise mlijeka. Spavao je ponovo sest sati. Naredno jutro, nedjeljno, dobio je 2 x 20 minuta i zaspao a da nije trazio nadohranu. Spavao je tri sata.
Slijedilo je dojenje od sat sa jedne i pola sata sa druge strane. I nakon toga je bio gladan. Popio je 30 mililitara.
Znaci, i dalje tri sata nisu dovoljna da se napune moje zalihe mlijeka.
Ipak, od tada se situacija mijenja sa svakim dojenjem. Nekada na bolje, nekada na gore. Vazno je da kolicina dohrane stalno pada.
I jos nesto. Ma koliko ce to zvucati nevjerojatno bocica je pomogla da se problem stisnutih desni umanji.
Nakon sto je uspio “prelomiti” silikonsku cuclu na bocici (mozete zamisliti sto tek radi mojim bradavicama) i male borbe stisak desni je poceo popustati. Ako i stisne prije nego prihvati cijelu cuclu ja mu je uspijem ugurati. Tako, ili je proradio instinkt da ce dobiti ono sto treba ako popusti pritisak ili ga pritisak koji napravim da uguram bocicu smeta, no rezultat je u nasu korist. Da, pokusala sam ga hraniti kasicicom ali bih voljela vidjeti tog fakira koji bi to uspio izvesti kroz Borisove stisnute desni.
Tako, Boris ima upornu mamu, dovoljno tvrdoglavu da izdrzi bolove i prihvati los pocetak kao pocetak borbe a ne smak svijeta. Takodjer, dovoljno svojeglavu da ne dramim sto nisam u stanju primjeniti dojenje i samo dojenje pod svaku cijenu nego pocetak zajednickog zivota cinim laksim i sebi i Borisu. Uz sve napore i malo vlastitih varijacija nadam se da je ovo posljednji paketic nadohrane koji sam kupila.
I za kraj. Kao da vec nismo prosli kroz strasnu borbu: Danas sam primjetila bijele tackice na jeziku mog bebaca!!!!
U bradavici, pored svih ostalih bolova osjecam bol slican ubodu igle u kanalic. kako je prvi dan nove godine tako nista ne radi pa nsiam uspjela dobiti ni patronaznu sestru niti pedijatra u hitnoj.
Na starom forumu je bio dobro objasnjen soor ali taj dio nisam sacuvala pa molim odgovore:
1. boli li bebu soor?
2. je li to razlog zbog kog se dojenje produzilo sa 20 minuta na vise od pola sata iako sada imam vise mlijeka?
3. moze li soor biti uzrok grcevima?
4. cime se lijeci i moze li proci sam od sebe?
znam da je na starom forumu bilo nekoliko jako dobrih tema o sooru koje daju odgovore na sva ova pitanja pa ako neko ima link molim da mi ga posalje.
 |
|||
Odgovori s citatom
Poslije primjene lijeka trebalo bi proci barem pola sata do iduceg hranjenja, iz istog razloga.
emily prvotno napisa
Ovo ti je iskustvo mene i Mateja.
