Citiraj davorka prvotno napisa Vidi poruku
Ovo mi je iskreno bezveze reakcija. Svako dijete je različito. Imam troje i odgovorno to tvrdim. Moj najstariji, nema šanse da bi išao s 5 godina, išao je sa 6. Srednji je išao prvi put na more sa 4,5 s vrtićem. Želio je silno, tete su imale naše povjerenje jer su zaista bile super. Pustili smo ga, bilo mu je predivno i od tada je išao na svako zimovanje i ljetovanje s vrtićem, čak i kad je krenuo u školu išao je dva puta još sa svojim tetama. Djeci su to posebni doživljaji, biti s prijateljima u sobi, jesti u hotelu u restoranu, ići navečer na piđama party...Ako dijete želi, pusti ga. Nemoj mu zbog svog straha i brige uskraćivati lijepe doživljaje.
Ja ne puštam dijete putovanja s vrtićem ili školom zato što jakao roditelj mislim da ne treba ići, makar on i želio, a ne zato što se bojim ili pretjerano brinem. Razredi i vrtićke skupine nisu samo njegovi i/ili naši prijatelji, omjer teta/učitelja na broj djece nije ni blizu ozbiljnih standarda, i dok ne bude dovoljno velik da ima svoj mobitel i da je dvojno zreo da pod bilo kakvim pritiskom učiteljice ili vršnjaka može nazvati i reći što ga muči pa da mu ja mogu doći pomoći neće ići.Hvala Bogu u mogućnosti smo dijete par puta godišnje odvesti na kraće ili duže putovanje izvan grada, redovno se bavi sportom i u klubu i s prijateljima, na moru i zimovanju uvijek ima društvo vršnjaka i stvarno nema potrebe da sa 7, 8 godina brine gdje su mu čarape, claritine. Ne znam što je dobro u tome da se dijete nalazi u društvu vršnjaka 24 sata, u tom broju djece ne može se govoriti o pedagoškom radu, dakle oni su djeca koja se mogu i trebaju zajedno zabavljati, ali ne cijeli dan, trebaju i vodstvo i prokomentirati to s roditeljima i odmor od grupe vršnjaka.