Meni se dogodila neoprostiva pogreska - pristala sam ostati dan duze u bolnici.
Naime, lezala sam jako dugo u bolnici prije poroda i bila sam u nikakvoj kondiciji, a uz to mi mlijeko nije nadoslo, kao sto je uobicajeno.
Pedijatrica me nagovorila na ostanak s argumentom da se trebam u miru malo oporaviti nakon svega i da ce mi u bolnici pomoci oko dojenja.
Potom je otisla na godisnji.
Dakle, tih cetiri dana bila su mi toliko grozna, da ih necu zaboraviti dok sam ziva.
Moja potpuno zdrava beba pala je 400 g na tezini, nitko mi nije htio pomoci oko dojenja, osim dr. Stanojevica, koji je jednom naisao.
Odurne (oprostite mi na izrazu, ali ovo je najblaze sto mogu reci) sestre, koje su mi govorile da dijete ne urla zato sto je gladno, nego ga treba nositi po sobi i govoriti mu nu, nuu......
Odgovorno tvrdim da su apsolutno krive sto se nase dojenje nikad nije uspostavilo kako treba, jer sam ja po dolasku kuci tako oslabjelu i dehidriranu bebu morala dohranjivati adaptiranim.
Rodim li ikada vise, brisem doma sigurno ranjie!