Naš problem je što se u društvu stvorila klima u kojoj je sve što je samo po sebi pozitivno treba učiniti nepoželjnim - red, pravni poredak, poštenje, disciplina, ljubav pa i rađanje. Da i rađanje.krumpiric prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Naš problem je što se u društvu stvorila klima u kojoj je sve što je samo po sebi pozitivno treba učiniti nepoželjnim - red, pravni poredak, poštenje, disciplina, ljubav pa i rađanje. Da i rađanje.
Ja sam jedinica. Jedino za čim žalim a da nisam imala, jest - brat i sestra. I dala bih za to sve što sam imala. I stalno sam govorila da želim brata i sestru. Nitko me nije doživljavao.
Da život počinje začećem. Uvaženi ginekolog dr. Nathanson koji je napisao knjigu "Iz smrti u život" kaže da kad bismo se nastavili razvijati dinamikom kao u prvih nekoliko dana od začeća - s dvadest godina težili bismo 9 tona. Dr. je najprije bio stručnjak za pobačaje, a pojavom ultrazvuka postao je žestoki zagovornik prolife pokreta. Btw - kao ateista. Što mi je posebno drago.
Vjernik je postao tek deset godina nakon što je prestao s pobačajima. I to mi je drago.
ne mogu vjerovati. zaista ne mogu vjerovatiSamo ne daj Bože da takvi zahtjevni dođu na vlast.
(Kad bi takvi zaista došli na vlast pronevjerili bi nam proračun, uništili gospodarsvo i kupovnu moć stanovništa i optužili nas da previše trošimo i da moramo imati manje djece. A nas s više djece proglasili bi neobrazovanima i glupima i širili propagandu kako je imati više od dvoje sramota...)
bojim se da ovo nije, kako kaže cvijetanego rasprava o toleranciji, netrpeljivosti i prihvaćanju svojeg odabira bez obzira na okolinuovo je ipak rasprava pro-choice i pro-life, odnosno rasprava o tome kad počinje život
ali najviše o toleranciji i zdravom razumu
zanima me odnosi li se ovo na sve one koji bi odlučili neroditi začeto dijete, bilo ono drugo, treće, peto ili sedmo?
Pa magriz nemoguće je odvojiti raspravu na temu zašto se tako često žrtvuje treće dijete od prolife i prochoice i kada počinje život rasprava, kao i od rasprave o našim osobnim prioritetima političkoj i ekonomskoj situaciji i tome slično. Što ti je čudno?
Moj se post uopće ne odnosi na one koji odluče ne roditi začeto dijete. Ja im sigurno suditi neću, nije mi dano i nemam ovlasti za to. Jer svi ćemo u konačnici pred isti sud. Bojim se da si iapk nešto pogrešno shvatila.
Točno. I ja često s mužem znam komentirati kako naši roditelji nisu imali ni pola dok su bili ovako mladi i s malom djecom kao mi sada...
Nego htjela sam napisati nešto vezano za plaćanje faksa djeci i kako zbog toga neki ne žele više djece...
Moji su imali brata i mene, imali ok plaće, a uz to je tata još i svirao gaže. Skupljali su lovu na stranu kao da bude nama za školovanje...
A onda su došle 90-te! I mamina i tatina firma je otila u stečaj! Prvo ej bez posla ostao tata, a onda i mama.
Ni gaže više nisu bile kao nekada, nisu više ljudi imali za plaćati svirku kao nekad.
I većina novaca se istopila. Ja doduše nisam imala apsolutno nikakvu želju ni da se približim bilo kakvom fakultetu, a kamoli da ga upišem. Da jesam, ne znam kako bi ga oni isfinancirali, bez obzira što me tata eto kao tjerao da upišem fakultet! Na kraju sam se zaposlila (prvo neki bezvezni poslić, a onda godinu dana po završetku srednje pravi posao na kojem sam i danas) i još sam im ja davala za račune i kupovala hranu!
Posljednje uređivanje od ana.m : 04.01.2011. at 20:38
što mi je čudno?
sada više ništa
možda sam naivno vjerovala da ljudi koji drugima spočitavaju nedostatak tolerancije, zaista i jesu tolerantni
a i potvrdila sam svoju sumnju da birači stranke na vlasti nisu ni zaslužili bolje. samo, što smo mi ostali bogu skrivili?
Uh samo da sada ne počnu pozivati na red tvoje roditelje u ovim raspravama!
Iz njihovog primjera (a to je primjer mnogih obitelji s početka devedesetih) možemo naučiti da moramo biti sposobni predvidjeti budućnost (makar i uz pomoć vračare) i shodno tome planirati broj djece. Jer i materijalno bogatstvo nije kategorija za sva vremena - sutra može USKOK zakucati na vrata i sve ode u vjetar.
A tko su ti birači ove stranke???Takvih ima ovdje?
Nakon svega što si napisala... bojim se da nisam
hvala ti bože da im ti suditi ne možeš, jer si pokazala svoju netrpeljivost i prema ženinom pravu na izbor, u ovom slučaju ab i prema mpo-u.
i baš mi je zanimljivo kako si uvjerena da ćeš lišo proći u konačnici na sudu. ne znam kako ti doživljavaš boga, ali moj bog bi ti imao 2-3 za reći, ako ne ništa, zbog svega što si na ovom forumu napisala.
ne znam samo zašto mi još nisi na ignore.
Nitko ne može znati kako će proći na posljednjem sudu. Ali moja netrpeljivost nije zbog prava na izbor nego posljedice tog prava - AB istinski doživljavam kao smrt djeteta. Ne mogu drugačije. To povlači za sobom i tugu. A ta tuga nije razlog za osudu i izrugivanje mojih osjećaja od prochoice... U časopisu Book čitala sam svjedočanstvo jedne majke o pobačaju i rasplakala se. Izrugujte se vi koliko hoćete...meni svejedno.
A o toleranciji možemo puno i puno pričati. Tako bih ja mogla reći da me prozivaju zbog netolerancije oni koji smatraju da je normalno uništiti začeto dijete, kojima je pravo na izbor veće od prava na život. Za mene je je to vrhunac netolerancije - neosjetljivost na život.
Iako se u jednom razlikujemo - mene ništa ne može niti iznenaditi niti naljutiti. Nitko mi nije na ignore. Ne smeta me nimalo ako ja jesam. Izvoli Pinkice.
čitala sam i ja da se sudac bilocirao.
sad ozbiljno, di si ti pročitala da je AB ubojstvo, a da to nije u Glasu Koncila?
DAkle, pretvaraš svoje osjećaje u činjenice. Posve neutemeljeno.
i, da, zašto je rađanje samo po sebi pozitivno?
pa činjenica da ti meni još nisi na ignore, govori sve.
a časopis book je vrlo reprezentativan časopis, ako smijem dodati. naježila sam se od užasa kad sam vidila reklamu na tv-u. spada u 16. stoljeće i doba inkvizicije.čak štoviše, mislim da je urednicima žao što nisu ta vremena na snazi.
svi imamo momenata netrpeljivosti, to je ljudski. nije ljudski nametati svoju netrpeljivost kao bitnu.
ja npr. ne mogu podnijeti kvazi-katolike koji militantno napadaju sve oko sebe (book). pa ne pljujem na svakoj temi po njima.
oni imaju svoj životni stav, ja imam svoj.
ali, ako misle da su svojim stavom, izraženim kroz časopise poput booka bliži i draži bogu, varaju se. božji smisao nije u tome.
sorry na offtopicu.
Zašto rađanje već začetog djeteta u ovom društvu nije samo po sebi pozitivno? Zašto rađanje trećeg brata ili sestre koji je već u maminom trbuhu
nije samo po sebi pozitivno za 30% gore navedenih? To je tema ovdje. A ne rađati ili ne rađati u apsolutu
pa jest pozitivno.
uz određene uvjete.
kada bi netko umjesto mene htio biti trudan, pa onda opet bdjeti za vrijeme bolesti, pa strijepiti od upisa u vrtić i školu... pa mi još i garantirati da ću tome djetetu uspjeti pružiti ono što želim (ne mislim samo na materijalno, nego i na energiju i živce kojih je sve manje), kada bi mi "obećao" da ću doživjeti da se to dijete odškoluje i stekne "svoj kruh", e onda bih sigurno rodila i sada, da mi se "dogodi".
znam da je život rizik i da uvjeti nikome i nikada nisu optimalni, ali ja sada znam što mogu, a što ne mogu podnijeti.
pa to smo vec na sve moguce nacine pokusali objasniti, ali ocito bezuspjesno.
ja ne znam kakve bi ti odgovore htjela
reci sto zelis cuti i ja cu to napisati. ipak sam ja tajkunica i mogu ispuniti sve zelje
Ljiljana, postoji li mogucnost da uvazis cinjenicu da ima ljudi kojih nije briga za taj sud jer, jednostavno, u njega ne vjeruju?
Sto se tice nasih roditelja ili, konkretno, mojih - eto, tih sedamdesetih kad sam rodjena, njih dvoje su imali puno vise nego sto sam imala ja. Imali su puno vise i osamdesetih, kad je rodjena moja sestra. Mama nam je priustila puno vise nego sto bih ja mogla toj nekoj svojoj fiktivnoj djeci da sam, recimo, ostala u Zagrebu. Devedesetih se rodio brat.
Trenutno, dok uziva u blagodatima hrvatske mirovine i dugovima koje smo joj nas troje priustili, ima dana kad moja mama pozeli da nikad nije imala djecu (a dok joj suprug ne radi jer je, vid' vraga, popusio otkaz). I moram priznati da joj ne zamjeram, niti se zbog toga osjecam lose, iako obozavam i nju i brata i sestru. I super, sad kad sam vani, nije mi uopce bed pomoci im. Ali misli li moja mama da to tako treba biti? Ne misli. Zelim li ja sebi i svojoj djeci da nam bude bas tako? Ne zelim, iako nam nista nije falilo. Svojoj djeci zelim bolje. Najbolje.
I zapravo uopce vise ne znam sto bi ovdje trebala biti poanta, osim cinjenice da su nam svima redom prioriteti - razliciti. I da ce valjda neke snaci taj neki sud, a neke druge, valjda, nece. I da bismo svi trebali raditi onako kako drugi misli da je najbolje jer sami, ocito, nismo sposobni donijeti ispravne odluke. Za sebe. I svoju djecu. Ne za druge i njihovu djecu. Jer drugi najbolje znaju za nas.
Zanimiljiva mi je tema ali ne mogu pročitati svih 7 stranica
Nisam nikada abortirala i nadam se da neću, ne znam kako bi živila sa spoznajom da sam mogla imati još jedno dijete, jednog dana kad bi bila opuštena i smirena, mora da bi mi se to tad činilo prestrašno. Ali pravo na izbor mora postojati.
Onda to jest pozitivno samo po sebi, ali ne pričano o uvjetma nego o tome da li mi osobno imamo snage, volje i želje upustiti se u to. Ili ako mi (žene, majke , osobe koje su trudne) nemamo , da li imamo dobru potporu sa strane koja će nas pogurati i dati nam snagu ...
Ja zapravo jako dobro razumijem što želiš reći, jedino je moja granica nešto viša od tebe (i puno viša od većine ...). Ono sa ćim se ja još jednom ne bi mogla nositi nije neplanirana trudnoća (jel trudnoća mi nije u planu) nego potvrđena sumnja da još jednom nosim bolesno dijete koje trebam podvrgnuti mnogim operativnim zahvatima . E, to je nešto što bi me vjerojatno dotuklo i bacilo u razmišljanje. Iako , naravno , nemam ništa veći postotak za tako nešto od ostatka populacije, ali iskustvo je iskustvo ...
Ovako izdaleka i hladne glave, bez (ne)planiranog djeteta, prilicno sam sigurna da ne bih radjala dijete za koga je potvrdjena sumnja da je bolesno. Ne bismo si ga mogli priustiti.
Ali ne mogu reci nikad, jer ne znam.
Isto tako ne mogu i ne zelim reci da to znaci da opravdavam abortus kao sredstvo kontracepcije.
I onda jos ne vidim razliku izmedju MOJEG razmisljanja da ne mogu/ne zelim/ne znam kad je rijec o potencijalno bolesnom djetetu i necijeg razmisljanja da ne mogu/ne zele/ne znaju kad je rijec o potencijalno... nekakvom drugom dijetetu.
Valjda sam ja stvarno blesava pa opcenito smatram da su ljudi sposobni donositi odluke i onda se nositi s njima. Osim ako, jelte, nije dokazano da su nesposobni. Ali onda se, u idealnom svijetu, ionako netko drugi za nas brine.
(A sad cu sakriti od strasnog suda.)
ne razumijem odakle izvlacis tvrdnju da radanje zacetog djeteta u drustvu nije pozitivno.
Na drugo pitanje je vec par puta odgovoreno.
Mozda ne zelis razumjeti.
Misliš da je to odluka jednake težine? Bez obzira na to što nakon poroda jedna situacija iziskuje puno više energije , novaca ili što ja znam čega?
sirius, pa sama si rekla da su tvoje granice više od mojih (ili granica nekoga drugoga),
možda je meni odluka da imam još jedno dijete, zdravo, lako odgojivo... puno teža od tvoje da rodiš dijete za koje znaš da će ti trebati jako puno energije i volje.
upravo o granicama i govorimo.
vlastitim.
ne tvojim granicama iz mojih cipela i obrnuto.
vidim da vam odlicno ide i bez mene
Da, ali ja bih u slučaju ako bi se odlučila na prekid trudnoće u tim ekstremnim uvjetima i dalje mislila da to nije ispravno, ali je za mene lakši izbor (trenutno). To ne mjenja moj stav da svatko želi biti rođen, samo bi potvrdilo činjenicu da se ja ne mogu nositi sa tim. Niti da imam pravo na izbor zato što je to dozvoljeno zakonom, nego imam pravo na izbor zato što sam ja ta koja odlučuje , tj. podstanar ovisi o meni, ja sam jaća.
Nekome bez jedne noge je odluka da prijedje ulicu pjesice daleko teza nego meni. Ja imam obje. Zdrave, k tome.
Odluka je odluka. Tezinu tudje nisam u mogucnosti mjeriti, to zna jedino onaj tko odlucuje.
Znamo li mi misle li ti (neki drugi, jel) ljudi da je odluka o AB-u ispravna, ili je mozda i za njih ona samo laksi izbor? Nesto sto u tom trenutku, u njihovom zivotu i njihovim okolnostima, bas tako treba biti. Pa makar i zbog vlastite komocije.
Sirius, sva mudrost je u tome da ti mislis da to nije ispravno. Netko drugi ima drukcije misljenje. Drukcije svjetonazore, eticke kodekse.
Ne znamo, zato i diskusija.
Iako me prilično rastužuje kad se komocija navodi kao dovoljno dobar razlog (ili čak kao dobar razlog). Ali valjda to tako mora biti uzimajući trendove u društvu. Nikako mi se ne dopada stroga zabrana i razapinajnje na stup srama žena koje se odluče na pobačaj (u drugim državama i u prošlosti), ali isto tako mi se ne sviđa ta pretjerana lakoća prekida argumentirana ponkad samo komocijom. Vjerojatno je teško postići neki optimum u ovoj prići...
Vjerovatno iz svih gore navedenih razloga i uređeno je tako da ide jedno po jedno dijete. Ne dao Bog da sve rađamo trojke, već kad skontaš da i nije neizvedivo 9 puta noću podojit bebu, i tako iz dana u dan. iopet ujutro ustati rano, uradit, pospremit, i slično, pa da i kupovina pelena nije nešto što nam oduzima dušu, već se navikneš, pa ti bude bez pelena i neobično, i onda kažeš hajde još jedno, ili još dvoje... mogu reći da sam najviše vremena imala sa prvim, ali najopuštenija sam sa trećim, valjda jer sam sama sebi napravila prostor. Meni lično je zaista žalosno da jedno dijete odraste samo, ako roditelji mogu medicinski da imaju djecu. Odrastanje uz jednog, dva brata ili sestre je sigurno divna i vesela priprema za život.
Ja stalno razmišljam o tome zašto većina ima dvoje djece, i u jednom trenutku je tema i bila krenula u tom pravcu, ali se opet izmače. Zašto je dvoje ok, a troje puno, četvero gomila, a jedno ništa? Ko nam je to utuvio u glavu? Mislim da odgovor na pitanje zašto žene u tridesetim koje već imaju djecu, najčešće abortiraju baš treće leži u tom lažno nametnutom standardu za uspješnu i kompletnu porodicu.
seni, znam da si pitala od kud pikuli ideja i statistika. Evo link http://www.hzjz.hr/publikacije/prekidi_2009.pdf
Hvala Sirius.
Pogledala sam vrlo brzo, pa sam mozda nesto previdjela, ali ja u tablici vidim 30% zena bez djece, 20% s jednim djetetom, 30% s dvoje. To mi ne potkrepljuje tvrdnju o 3em djetetu.
Pa ne mozemo postici optimum kad nije na nama da ga postignemo. Radi se o svim zenama tj. svim prekidima trudnoce i mi ovdje zapravo nemamo pojma, ono, ni najmanjeg, zasto je do njih doslo. Necije razloge cemo opravdavati, necije cemo preispitivati, neke trece necemo moci ni zamisliti... i svatko od nas ce ama bas svaki od njih dozivjeti drugacije. A svi, ama bas svi, imaju veze s komocijom.
Evo, ja tvrdim da si, u zemlji Americi, nikako i ni pod koju cijenu ne mogu priustiti tesko bolesno dijete (jer i ono s obicnom virozom kosta jako, jako puno). Trebala bi mu zdravstvena skrb, a i hrana. I ne stane u racunicu. Ne ide. Mozda bi netko drugi izracunao bolje i zakljucio da bi njemu/njima racunica podnijela dva tesko bolesna djeteta. I jedno i drugo je - komocija.
I to je samo materijalna strana price. O bilo cemu drugom uopce ne pricam, a nekako se opet svodi na komociju.
Ja sam ponovo išla gledati statistiku i ispada da u svim dalmatinskim bolnicama ima godišnje tek 50 pobačaja na zahtjev, ostalih preko 500.
E, to je tek zanimljiva statistika, ali nije tema.
Ne znam, imam dosta Američkih poznanika na FB sa djecom koja imaju iste problema kao i moja kćer, pa žive. I operirani su , nešto plaća osiguranje, nešto razne fondacije (ili kako već). Neki od njih su to znali u trudnoći i odlućili su roditi , uglavnom nije sve crno -bijelo.
Kao što smo već rekli, nekom je to moralno , a nekom socijalno pitanje.
Posljednje uređivanje od sirius : 04.01.2011. at 23:52
Zapravo sa mislila da kao društvo postignemo optimum po tom pitanju.
pa mozda ta nazovi komocija ima neke veze i sa statusom zene u drustvu. ipak je radanje i odgoj prvenstveno bio na zeni i naravno da je to lakse s manje djece. sad se opet situacija mijenja pa se mnoge zene mogu odlucit na vise djece jer je njihov polozaj na trzistu rada i u obitelji puno bolji pa niti briga o djeci i kucanstvu nije iskljucivo na zenskim ledima. ja imam dojam da je sve vise obitelji s 3 djece.
a zasto stalno spominjanje tih novaca, nacin zivota se mijenja i valjda novac danas zamjenjuje ono selo u proslosti koje je trebalo za odgojit dijete, inace je zena u velikom broju slucajeva opet zrtva ili je dijete na neki nacin zakinuto. da budem slikovita, ne vjerujem da itko sazaljeva angelinu jolie zbog toga sto ima copor djece jer ima i copor usluznih djelatnika, a ne mora toliko vremena biti dadilja svojoj djeci kao sto smo mi ako nemamo bake, dede, svekrve, vozace, spremacice, kuharice ili dadilje, ili je dadilja institucija.
Pa upravo to. Ne kazem da mi ne bismo bili zivi da nam se nesto takvo dogodi. Mozda bismo mogli sve skupa platiti sami, uz osiguranje koje imamo, naravno.
I zato kazem da, kad razmisljam o tome ovako fino izdaleka, bez ikakvog djeteta, mislim da to ne zelimo. Jer nam odgovara standard koji imamo sad i ne bismo ga voljeli sniziti. A morali bismo jer, moram priznati, ne podrzavam koristenje donacija, a istovremeno zivot u kuci od sedam spavacih soba i vozni park od cetiri nova automobila.
Znaci stosta se moze, a i ne moze.
Sva sreca da nisam u situaciji u kojoj uopce imam priliku razmisljati o eventualnom stvarnom prekidu trudnoce, ali kako god da na to pomislim, uvijek se sve svodi na nekakvu komociju. Moralnu, financijsku, ovakvu, onakvu.
Ali pretpostavljam da bi se već neko snašla ako bi se nakon poroda susrela sa problemom (ipak najčešće tako bude), srećom da su to iznimne situacije.
Na striktnu temu zasto vecina ne zeli trece dijete... ne citam tudje misli, i naravno ne mogu napraviti anketu medju tim zenama (bilo bi zgodno da je naprave, bar bi imali neki konkretan razlog zasto a ovako nagadjamo) no moje misljenje je da je to kombinacija poticajnih reproduktivno/evolicijskih potreba s jedne strane (imati dvoje djece gotovo garantira da ce te bar jedno nadzivjeti i imati dalje svoju djecu, s jednim to i nije tako sigurno) te ogranicavajucih ekonomskih uvijeta s druge strane (relativno velika nesigurnost u ekonomsku buducnost, dozivljaj trenutnog standarda kao puno losijeg od zeljenog te zelja da se isti dodatno ne srozava dijeljenjem zbog vise djece - tu mislim i na stambene kvadrate, i na pruzanje djeci dodatnih aktivnosti, omogucavanje skolovanja i sl.) Neki naravno imaju i pametnije razloge, npr. shavacanje vlastitih ogranicenja po pitanju paznje, vremena i sl. koje mogu posvetiti jos jednom djetetu uz dvoje starijih, posao, obaveze prema roditeljima i sl. Takodjer, postoji i taj neki "standard", "drustvena norma" i sl. koja ocito preferira 2 djece, a moje neko iskustvo je da je puno cesce odstupanje od norme da ljudi imaju jedno nego troje djece.
Zbroj tih svih cimbenika vjerojatno daje kao posljedicu ovu skupinu zena kao najvecu, plus naravno to sto zene u toj dobi ipak znaju za svoja prava i kako ih ostvariti, znaju da mogu otici na ab, gdje ga mogu obaviti, imaju novaca (jer nije besplatno) za obaviti ga, itd.
Sto se tice abortusa samog - zabrane su (dokazano) kontraproduktivne, agresivna pro-life propganda kod osoba koje su drukcije nastrojene rezultira samo potpunim ignoriranjem svega sto govore, pa sve ostaje na osobnom stavu zasto je moguce otici na abortus danas a prethodna dva puta recimo ne. Moj stav je da iako se mogu sloziti da zivot pocinje zacecem, da to nije dijete nego skupina stanica koja samostalno ne moze zivjeti i koja ima potencijal da se razvije u dijete, ali isto tako ima i 30% potencijal da zavrsi spontanim pobacajem. U nekakvu "svetost zivota" uopce ne vjerujem - svaki dan ubijemo milijarde zivih bica - od jadnih malih kvascica dok pecemo kruh, preko mikroba koje "sredimo" pranjem kupaone, zgazimo jadnog pauka koji nam pretrci po kuhinjskom stolu, ubijemo hrpu biljaka i zivotinja da pojedemo obrok, brisacem auta obrisemo desetak kukaca koje smo "pokupili" u voznji itd. Razlog zasto zivimo je sto ubijamo druge. To je nacin na koji je zivot na Zemlji pretezno organiziran, mozda negdje u svemiru postoji neki manje krvolocni eko-sustav ali nas je takav kakav je. I taj (zivi) embrio je neki potencijal buduce bebe koji zena moze i ne mora prihvatiti, ovisno o svojim trenutnim sklonostima, sto ne znaci da su hirovite vec da su normalno razlicite u svakom trenutku u zivotu ovisno o dotadasnjem iskustvu, okolini, vlastitim trenutnim stavovima, itd. Naravno, logicno mi je da se zena potrudi da uopce ne dodje do toga da je trudna ako to ne zeli, a vjerujem da ih se vecina i trudi bar malo, a na drustvu je da napravi vise (besplatna kontracepcija i sl.) jer sigurno nije u drustvenom interesu da si zene na ovaj nacin ugrozavaju zdravlje...
Ja sam mislila da smo to sve već "odradili"-ljiljana se izjasnila da je rađanje samo po sebi pozitivno.
A ja ne mogu pronaći niti jedan argument za to.
Nisam se dosad uključivala na temu jer ustvari je za mene sve poprilično jednostavno-nitko od nas nema pravo procijenjivati, a ponajmanje osuđivati nečije razloge.
Bilo one za rađanje prvog, trećeg ili bilo kojeg djeteta, kao niti one za AB.
Nitko od nas nije onaj drugi, niti se može totalno uživiti u nečiju tuđu priču.
Upravo zato je nužno da odluka ostane isključivo u domeni žene, odnosno para.
A što se tiče rađanja kao samog po sebi pozitivnog, potpisujem krumpi.
Slažem se. Broj djece je vrlo intimna odluka, bilo da se radi o njih deset ili niti jednom. Mislim da apsolutno nitko nema pravo prosuđivati što je tu ispravno, a što ne, niti koji su razlozi opravdani, a koji nisu.
To je stara stvar, ta razlika KB Rijeka i KB Split - u KB Split se, ako dobro shvaćam, navodno ne može napravit abortus jer su (većina ili svi) liječnici u prizivu savjesti, tako da se tamo abortus ne radi, a sumnjam da nema "potražnje" za njim.
A, iskreno, meni je čudan i postulat da je rađanje djece samo po sebi pozitiva za društvo i Zemlju. To je uvijek neki kontekst, pa tako je Kina uvela ono ograničenje, a neke države sa starim stanovništvom nastoje pojačati populaciju...
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.01.2011. at 09:18
pikula, slažem se sa seni da ti ova prva tvrdnja uopće ne stoji, a da smo ti na drugu pokušali dati odgovor. evo, i sillyme je jako lijepo napisala post i sve odlično obrazložila.Zašto rađanje već začetog djeteta u ovom društvu nije samo po sebi pozitivno? Zašto rađanje trećeg brata ili sestre koji je već u maminom trbuhu
nije samo po sebi pozitivno za 30% gore navedenih? To je tema ovdje.
a ako te odgovori i dalje ne zadovoljavaju, pusti abortus po strani.
i zapitaj sebe zašto nemaš troje/četvero/petero djece. zašto dvoje? zašto troje?
zašto ne jedno za drugim?
koji su to razlozi?
ekonomski? komocija, kako kaže kaae, ovakva ili onakva?
i tu onda stani.
jer tvoji razlozi ne imanja djece su možda po jačini tisuću puta slabiji od žena koje se odlučuju na prekid prve, druge, pete trudnoće.
lijepo si napisala i slazem se sa svime. osim ovog boldanog. zasto bi ti razlozi bili pametniji, a neki drugi gluplji? nije to bas tako lako razdvojiti na pametne (ili uzvisene i plemenite) i glupe (ili prizemne, sebicne itd) razloge, najcesce je sve to povezano jedno s drugim i svako odlucuje sto je njemu glup ili pametan razlog s obzirom na njegovu konretnu situaciju, zelje, potrebe, nacin zivota
istina, drustvo samo sebi trazi neki optimum, to je uvijek tako, i uvijek se taj optimum mijenja jer se mijenjaju i okolnosti.
ne zadovoljavas, ako imas namjeru imati najmanje tri, i svi ce bit nesposobni za samostalan zivot do minimalno 18. godinePo ovom ja ne zadovoljam uvjete niti za muža.
ne kuzim ovo kurenje i izvrtanje mojih rijeci, nisam to ocekivala od tebe
Pravila pisanja postova
