tužna statistika- treće dijete

[Beti3]

pikula i ja sam već čula tu statistiku. Očekivano je da žena koja ima već dvoje djece zna kako se sačuvati od iduće trudnoće, ali...Puno stvari u životu ne ide po planu.
I ja sam rodila treće u tim godinama. I čula sve ono što je sirius napisala. Zato sam šutjela o tome dok god se nije vidjelo. I tada je krenulo: što ti je to trebalo, jeste li htjeli, nije li te strah, pa toliko si imala problema sa trudnoćama, pa gdje ćete još jedan krevet utrpati....

I ništa nas nije pokolebalo. Iskreno, ja sigurno ne bih ostala trudna da to nismo podsvjesno željeli, jer znam dobro svoje tijelo i kontracepciju. I bila sam presretna kad je moja plodnost ipak pobijedila uobičajeni "cvajkinder sistem".

Na kraju, ne samo da je sve bilo u redu s trudnoćom i bebom, nego smo se financijski našli u odličnoj situaciji (MM novi posao), pa dobili mjesta ne samo za krevet nego i sobu( novi dom), a cijela obitelj oduševljena našom curicom.

Voljela bih poručiti ženama koje se dvoume (jer ako se ne dvoume onda im nemam što reći), da možda bude i bolje i lakše i ljepše sa još jednim djetetom. Moje je iskustvo divno.

[ljiljan@]

pikula i ja sam već čula tu statistiku. Očekivano je da žena koja ima već dvoje djece zna kako se sačuvati od iduće trudnoće, ali...Puno stvari u životu ne ide po planu.
I ja sam rodila treće u tim godinama. I čula sve ono što je sirius napisala. Zato sam šutjela o tome dok god se nije vidjelo. I tada je krenulo: što ti je to trebalo, jeste li htjeli, nije li te strah, pa toliko si imala problema sa trudnoćama, pa gdje ćete još jedan krevet utrpati....

I ništa nas nije pokolebalo. Iskreno, ja sigurno ne bih ostala trudna da to nismo podsvjesno željeli, jer znam dobro svoje tijelo i kontracepciju. I bila sam presretna kad je moja plodnost ipak pobijedila uobičajeni "cvajkinder sistem".

Na kraju, ne samo da je sve bilo u redu s trudnoćom i bebom, nego smo se financijski našli u odličnoj situaciji (MM novi posao), pa dobili mjesta ne samo za krevet nego i sobu( novi dom), a cijela obitelj oduševljena našom curicom.

Voljela bih poručiti ženama koje se dvoume (jer ako se ne dvoume onda im nemam što reći), da možda bude i bolje i lakše i ljepše sa još jednim djetetom. Moje je iskustvo divno.

Jako jako slično, ma gotovo isto i s nama. Godinu dana nakon rođenja trećeg djeteta MM dobio novi posao i 50% veću plaću, proširili smo lani kuću... a sve ono što nemamo nadomješta nam naš mali dečkić. A koja je tek uživancija ovo dvoje velike djece gledati u opuštenoj igri i nadmudrivanju s malim.

Još sam nešto htjela reći. Mislim da djeca iz obitelji u kojoj ima abortusa nikada ne bi smjela za to saznati. Kod mnogih od njih postoji osjećaj krivnje što su živi. Pa i logično - treba živjeti sa spoznajom da te tvoji roditelji vole samo zato jer si prvi ili drugi, da si treći dali bi te uništiti.

[Cubana]

J Pa i logično - treba živjeti sa spoznajom da te tvoji roditelji vole samo zato jer si prvi ili drugi, da si treći dali bi te uništiti.

Nije važan broj, već želja za još djece i mogućnosti koje nisu svima u istim mjerilima izražene.

[Lutonjica]

J

Još sam nešto htjela reći. Mislim da djeca iz obitelji u kojoj ima abortusa nikada ne bi smjela za to saznati. Kod mnogih od njih postoji osjećaj krivnje što su živi. Pa i logično - treba živjeti sa spoznajom da te tvoji roditelji vole samo zato jer si prvi ili drugi, da si treći dali bi te uništiti.

ja sam dijete iz takve obitelji. NIKAD u životu mi nije palo napamet ovo to si napisala, ama baš nikad. možda sam se 1 ili 2 puta pitala kako bi izgledalo da nas je više, ali nikad nisam osjećala krivnju što sam živa niti sam se pitala kakvi su to moji roditelji kad su mogli tako nešto napraviti. otkuda ti taj podatak, ima li nekakvo istraživanje iza njega?

što se tiče reakcija okoline, ja sam se već sad u trudnoći prestala obazirati na rečenicu koju čujem svako malo, od pozvanih i nepozvanih :"kako ste vi hrabri, svaka čast." halo?? o čemu pričate ljudi, o kakvoj vražjoj hrabrosti? nije to nikakva veća hrabrost nego imati dvoje ili čak samo jedno dijete. ali kužila bih da komentiraju "vi mora da imate dobre živce" LOL to je jedino što me muči LOL

[Kaae]

Još sam nešto htjela reći. Mislim da djeca iz obitelji u kojoj ima abortusa nikada ne bi smjela za to saznati. Kod mnogih od njih postoji osjećaj krivnje što su živi. Pa i logično - treba živjeti sa spoznajom da te tvoji roditelji vole samo zato jer si prvi ili drugi, da si treći dali bi te uništiti.

ja sam dijete iz takve obitelji. NIKAD u životu mi nije palo napamet ovo to si napisala, ama baš nikad. možda sam se 1 ili 2 puta pitala kako bi izgledalo da nas je više, ali nikad nisam osjećala krivnju što sam živa niti sam se pitala kakvi su to moji roditelji kad su mogli tako nešto napraviti. otkuda ti taj podatak, ima li nekakvo istraživanje iza njega?

Kod mene je kao kod Lutonjice. Nikad nisam osjecala krivnju (ili krivnju ne moze osjecati prvi?). Nisu ni moji brat i sestra. Isto tako, drago mi je da sam to znala jer, barem u nasoj obitelji, takva situacija nije tabu. (Sto automatski ne znaci da svi redom grupno odlazimo na abortuse, samo da se zna.)

[Kosjenka]

Kod mene je kao kod Lutonjice. Nikad nisam osjecala krivnju (ili krivnju ne moze osjecati prvi?). Nisu ni moji brat i sestra. Isto tako, drago mi je da sam to znala jer, barem u nasoj obitelji, takva situacija nije tabu. (Sto automatski ne znaci da svi redom grupno odlazimo na abortuse, samo da se zna.)

Kad već nabrajamo abortuse moji suimali jedan između mene i sestre i jedan poslje. To sam saznala krajem srednje i nikakakve krivnjenije bilo. Malo mi je bilo onak čudno i najviše žao mame jel joj nije bilo svejedno, zatrudnila je uz spiralu. Drago mi je da to znam.
Meni je ljetos kasnila par dana, nakon bolesti gomile pretraga, zraćenja...naravno koristila sam kondoma ni on nije 100% siguran. I moram vam priznat u užasnom strahu sam bila tih dana i naveliko sam razmišljala o AB-u. Srećom kasnila je zbog nekih drugih stvari.