ja mislim da idete u krajnosti, mislim-imamo različite kriterije za to što je djeci dovoljno. Moj je stav da nije opcija da u normalnoj životnoj situaciji ne mogu djeci platit engleski i sport (karikiram) ili jednom adekvatno školovanje. Ne smatram nužnim da imaju svak svoju sobu i preskupu odjeću ili kojekakve karikature koje se spominju. Al nekom je i ta soba baš jako jako važna-šta sad.
Materijalno je važno-ako nematerijalno ograničava dijete i obilježava mu budućnost. Izvjesno je da školovanje neće biti tako jeftino za 20godina kao što je sada.

Bajke o ljubavi koja se jede su samo bajke-iza kojih obično stoji nedostatak problema s osiguravanjem egzistencije. Nikad nisam čula nekog ko relativno ok (nit siromašno nit raskošno) živi i ko je dokrvio do tog što ima teškim radom da priča bajke o tome kako se od ljubavi živi. LJubav može nadoknadit nedostatak para za obiteljski odlazak u kino. Al ne može nedostatak para za školski izlet na koji svi drugi idu. A možda sam u krivu.

Strašnije od tih bajki su samo one da će Svevišnji osigurati djetetu-da mi samo rodimo. Svevišnji onome tko u njega vjeruje može osigurati jedino dovoljno zdravlja i snage da sam sebi priskrbi.
A prepuštati se Svevišnjem u ruke...pri donošenju odluka...

Relikvija o tome da je imati dvoje jedino ispravno-odumire zajedno s ostalim gluparijama. To je jednako ostacima "adekvatnog zanimanja i položaja žena i muškaraca u društvu."
Nastala je valjda kao olakšanje ženi (nagađam) koja je morala odjednom hendlat i poso i kuću (i birtiju) i xy djece.
Pa reko-dvoje je norma-mirna Bosna, bar žena stigne oprat kosu.

Samo-mijenja se to..osvještenost će valjda donijet prihvaćanje čitavog raspona broja djece-od nula do x.


Nego-ja mislim da masovni abortusi nemaju veze samo s time-nego isključivo s time da je ljude strah da ne mogu ishendlat to treće dijete.