Citiraj icyoh prvotno napisa Vidi poruku
Prva rečenica ne stoji. Samo se ističe nešto što neki ne žele priznati - a to je da su za djecu (i prvo i deseto) potrebna određena financijska sredstva. I za mene, između ostalog, odgovorno roditeljstvo podrazumjeva i planiranje financija.
A da dijete ne treba previše - to je diskutabilno.
Porodijski (drugih 6mj) je za prosječnu familiju veliki financijski udarac. Zatim, ako dijete nije rođeno 30.8. pa ne upadne iste sekunde u vrtić, čuvalica je slijedeći veliki financijski udarac.
Pa one "sitnice"....školovanje (pretpostavka je da ćemo našoj djeci plaćati fakultet), knjige, strani jezik, aktivnosti, maturalac....
Zatim veći auto u koji stanu 3AS, veći stan....
Mislim, sve ovo košta.
faks za jedno dijete (posebno ako nisi iz Zgb) je 2000mj mjesečno _ lupila sam. A razlika između 2000kn mjesečno (faks za 1 dijete) i 6000kn mjesečno (3 djece) je, barem meni, dosta velika.

Dakle vraćamo se na početak....a to je da je tvrdnja da se živi od ljubavi isprazna.
I da....pod pretpostavkom da jedan roditelj koristi 3god. porodijskog za 3.dijete (ili po godinu dana za svako, svejedno) ne vidim kako prosječna famiija preživljava samo od jednog dohotka (ako jedan od supružnica ne zarađuje izuzetno puno, ako nisu dobili na bingu ili ako nemaju bogate roditelje).
Ako na primjer živiš na selu klinci moraju putovati negdje u srednju školu, znači u startu imaš izdatak za mjesečnu kartu. Ili još gore živiš u "gradu" koji ima nekoliko srednjih škola i a dijete bi silom bilo nešto što nema u tvom gradu, mislim mjesečna karta od mog grada do OS je 1000,00kn. Znam svašta se može dogodit, sve je nepredvidivo ali ja si nekako gledam po našim strukama i mogućim prihodima mogu si priuštit troje(svakako želim još jedno), odnosno za troje djece mogu osigurat minimum koji im želim dati i ne želim se dovesti u situaciju da za četvrto nemam za školarinu ili još gore za mjesečnu kartu.
A kad smo kod raznoraznih krivnji znam jednu obitelj koja nije mogla jedno djete poslat u Os u školu jel je starije studiralo, starije nije završilo fax a ovo mlađe je završilo srednju zanatsku koju ne može smislit. Grižnja savjesti koju ima ovo starije je ogromna. To si nekako u životu n želim priuštiti, ni sebi ni djeci.
Znači ne govori se tu samo o skupim visokim školama ili nekim markicama, silnim putovanjima i sl. Mislim da govorim o nekom minimumu koja već za troje prosječna hrvatska obitelj teže može ostvariti.
Enivej ova tema je abortus a ja pišem o minimumima.