Quote Originally Posted by AdioMare View Post
život nas unazadi taj čas bez obzira o čemu se radilo, ali nekako se uzdamo u sebe i kad dobijemo takav udarac da bi najradije ostali ležati
što ćeš, moraš
jest.
samo, ako je to borba zbog izgubljenog posla, ili bolesti... to ima svoj početak, krizu... kraj. sretan ako smo bili u takvim okolnostima da smo se uspjeli izboriti.

ali, dijete nije "krizna situacija", ono je konstanta.
borba je potrebna i na početku kako bismo se oporavili od šoka (ako je trudnoća neplanirana), ali i dalje. i to sve veća i jača.

jer nije dijete "fildžan viška".
pa to svi znamo.

i moji stric i strina su i kućici sa jednom sobom i kuhinjom odgojili - osmero. bez kupaonice i wc-a.
danas svi visokoobrazovani i predivni ljudi.
svatko bi im pozavidio na optimizmu i sreći.

može se, uvijek se može.
nekako.

ali, nismo svi za "nekako"
meni bi treće bilo više - "nikako".
u ovim godinama i pod ovim uvjetima.