ina je kao i uvijek pogodila u sridu.
ne kužim zgražavanje nad obiteljima sa 3, 4, 7 djece. njihov izbor.
ne kužim zgražanje nad ljudima koji su odlučili ne imati djece i posvetiti se jedni drugima.
kužim jedino bol nemogućnosti imanja djeteta, ali abd, i to će uskoro biti iza mene.
i jako se radujem svojim blizancima. dok se neki otvoreno groze nad višeplodnim trudnoćama.
svakome njegov izbor.
ne kužim ni zgražavanje nad činjenicom da nekome majka pomaže sa kuhanjem i odgojem djece. ako se svi slažu, zašto ne? osobno ne bih mogla živjeti u zajednici sa roditeljima, mojim ili njegovim. ali isto bi mi draže bilo da mi majka uskoč ponekadi i pomogne ako ima volje i želje nego da je obratno.
abortus kao vid kontracepcije? ogavna mi je sama pomisao na to. nikada to ne bi mogla napraviti. ali čujte, ako tu mamu neće peći savjest i ako smatra to primjerenim načinom zaštite, njeno pravo, njeno tijelo, njeno dijete, njena sloboda.
žalosno će biti kada nam hdz bude određivao možemo li abortirati ili ne (kao što nama zabranjuje da se liječimo na način na koji se sav neplodan svijet u normalnim zemljama liječi).
žalosno je kad stranka na vlasti odlučuje što je moment začetka života (čini mi se da je to bio uvod u zabranu abortusa).
toga se trebamo bojati.
a ne činjenice da marijetarino smatra da začeće treba slaviti kao rođendan, jer to je mišljenje pojedinca koje mene, kao osobu koja se s tim ne slaže, smeta, ali ne pogađa direktno. za razliku od milinovićevog (hdz-ovskog) proglašavanja momenta nastanka života koji me je i te kako pogodio i unazadio.