Zanimiljiva mi je tema ali ne mogu pročitati svih 7 stranica. Moje mišljenje je-živi i pusti druge da žive. Ono što je meni normalno drugima je siromaštvo a ono što je meni možda malo skromnije nekima je pravo bogatsvo. prema tome, nema previše smisla analizirati kvadrate, financije i slično kad je broj djece u pitanju jer nismo svi isti. Isto kao što nemamo svi isto volje, snage, živaca a ni želje za imati jedno, dvoje, deset djece. A zašto i bi? ja ih imam troje i baš nam je onako kako treba biti. Da sam zatrudnila s trećim kad mi je drugo iamlo par mjeseci mislim da bi se ubila. Tad nisam bila sposobna niti razmišljati o tako nečem a kamoli da se dogodi. Abortirala bi sigurno. I ušla u ovu statistiku. Zašto? Zato što sam bila iscrpljena, iscrpljena i iscrpljena do krajnjih granica. Nisam više podnosila ni samu sebe, djecu sam jedva hendlala, falilo mi je zraka, života..svega. Kasnije sam razmišljala skroz drugačije i rodila treće. Super za mene. Nebi bilo super za nekoga tko ima svage/volje/novaca/kvadrata za jedno/dvoje.
Nisam nikada abortirala i nadam se da neću, ne znam kako bi živila sa spoznajom da sam mogla imati još jedno dijete, jednog dana kad bi bila opuštena i smirena, mora da bi mi se to tad činilo prestrašno. Ali pravo na izbor mora postojati.