NJ baš lijepo razmišljanje.
Hvala, i ja sam posve razumjela što si ti htjela rećiu svojim postovima, i tvoj pozitivan stav, unatoč tvom potpisu, treba tu snage i duha,...i adiomare itd. , no obično ne stignem "chatati" i na sve odgovarati jer povremeno dođem pa u cugu pročitam sve, eee, a onda ga odvalim post...
Meni je ovdje vidljivo da je većina napisanog zbilja stvar svjetonazora i jedni drugima to ne možemo promijeniti. Možemo samo inspirirati jedni druge, i to isključivo one koji imaju barem približno ista uvjerenja.
Materijalne stvari nisu nebitne, ni bogatstvo samo po sebi nije negativno, ako nije silna gramzivost u pitanju, i ako ga ne prati ispraznost duha i potpuni nedostatak morala.
Srećom, mi takvih na vlasti nismo imali (ljiljo?),
eno onog Sanadera, baš skroman neki čovjek, asketa brate,
Franjo Asiški maltene.
a nisam, pardon, fakat sam mislila da su tebi ovi genijalci prave uzor-poštenjačine.
odgovor anemoni- mm i ja smo imali plan 4 djece, dijagnoza bolesti me je bila zaustavila na 2., pa je onda, unatoč tomu, uletilo 3., s katastrofalnim prognozama i za mene i za njega, no ispalo je sve dobro u konačnici.
Sad su me opet (možda) zaustavile također bolest plus godine, ali ako moja "fantastična" sposobnost planiranja (tu se stvarno sprdam sa samom sobom) omane,
"pokorila" bih se tomu,
unatoč mom planiranju, a ljudi uvijek nešto i svašta planiraju i daju sebi jako puno moći, puno više nego što ju stvarno imaju.
Ako Netko/Nešto bude htio da to i ne bude baš tako kako mi pametnjakovići planiramo i da postoje neki viši razlozi za tu trudnoću, tada bih to izgurala, kako god bilo.
opet ću ponoviti, to je cubana puno prije mene primjetila,
nema nam pomoći ovdje u raspravi, tu su razlike svjetonazora, možemo razglabati do prekosutra,
a opet će neki reći- gle, Bože, zaostalih li fanatika i budala koji misle da će im društvo podizati djecu i trpit ćemo svi zbog njihove lakomislenosti, a drugi će reći- ajme,Bože, svijeta u kojem se sve mjeri mjerilima visine plaća, kvadrata, auta, količine slobodnog vremena u kojem djeca neće smetati itd.
Ma, mislim, i meni "smetaju" sto puta, pa pun mi je kufer i pranja i peglanja i neodlaska na koncert ili šta već,
ali šta mogu,
imam čelične živce i volju i vidim neki smisao svemu tomu...
Inače sam prilično "kolebljiva" persona, dam se nagovoriti ako mi se dobro argumentira, i na ovom forumu sam masu puta promijenila mišljenje, uvažavam različite stavove, političke, kakve hoćeš (ako baš nisu agresivni ubitačno),
ab je valjda jedna od rijetkih stvari gdje čvrsto stojim na svojim pozicijama i ne želim se pomaknuti s njih.
Ja sam mislila napisati, i vjerujem da to jesam napisala, da smo u društvu gdje se na ženu financijski i poslovno računa. Ako par mora plaćati kredit za stan, ako financijska računica ovisi o dva prihoda, i ako žena svake dvije godine tijekom x godina, npr. ide na porodiljni (ili svakih 5 svejedno), to je pritisak na obitelj, i ako se ne računa na tu sitaciju, ili ako se nema dovoljno - to je problem.
Hobiji, karijere, šoping, tečajevi to je šlag na torti našeg sustava.
Društvena klima je narihtana na 1-2 djece. Pa ta jadna treća djeca nadrapaju.
zašto je društvena klima narihtana na dvoje djece?
u svojoj okolini imam dosta parova koji imaju troje djece i ne vidim da ih netko gađa blatom.
nikako da mi netko objasni ovu tezu, stalno se njom nabacujete, iako meni nije jasno zašto.
što fali hobijima, šopinzima i tečajevima?
može li nas se baš prozvati sebičnjakušama ako želimo dio kolača za sebe?
meni posao nije samo neko mjesto gdje sam od 8 do 4 i osigurava mi plaću, ne, ja ŽELIM raditi, želim izaći iz kuće, želim se susretati s drugim ljudima, želim prošetati bez da me non-stop netko vuče za majicu.
ako je to grijeh, e pa hebi ga, neka je.
ne mogu biti dobra majka, ako neki drugi dio mene nije ispunjen i zadovoljan.
što se tiče anemoninog pitanja.
nama je dvoje dosta. možda negdje duboko u meni postoji želja za još jednim djetetom, ali prvenstveno zdravstveno bi bio veliki rizik, bogme i financije igraju veliku ulogu, a isto tako i sve ovo što sam navela gore.
kontracepciju koristim i nadam se najboljem.
ako bi se unatoč kontracepciji desila trudnoća svakako bih je zadržala.
osobno ne bih napravila AB, ali sam svakako za da postoji opcija i ne želim misliti i suditi o drugima, svatko ima svoje razloge i svatko će napraviti ono što je za njega u tom trenutku najbolje.
Posljednje uređivanje od Tashunica : 06.01.2011. at 13:53
Ja mislim, apricot, da sva djeca neke porodice, ukoliko žive uz razumne i zadovoljne roditelje, nauče da budu zadovoljna i da ne traže nešto što ne mogu imati. Naravno, uvijek ima iznimaka. Poenta u odgoju i jeste pružiti djetetu dovoljno, ne previše niti premalo. Ali naučiti ih da se ciljevi ostvaruju, a jedino im primjerom sopstvenim to možeš i potvrditi.