Ima veze s temom. Sve dok slijepo mislimo da je rađanje djeteta i broj djece samo pitanje određene obitelji promaknuti će nam uopće šira slika - to da ćemo svi skupa kopati po kontejnerima jer će na dvoje radnih ljudi doći troje starih i nemoćnih, dvoje djece i dvoje iz državnog aparata, a i da će ekonomija biti u nebranom grožđu jer neće biti dovoljno radne snage. Kaj vjerujete da sam i to ja osobno smislila i držim se toga kao neke vlastite životne filozofije?cvijeta73 prvotno napisa
ali ovaj deseterac (sori ifigenija, ali moraš priznat da je dobra usporedba) ja opet ponavljam, nema veze s temom topika. neće hrvate spasti rađanje neželjene djece. nego rađanje željene djece. koju - ne rađamo.
Hoću reći da se ništa ne događa i onda to biva pokopano u zemlji; sve ima svoje utjecaje na širu zajednicu, na društvo, na obitelj, na obitelj vrata do. Štojaznam, naše treće dijete može biti poticaj nekoj uplašenoj obitelji za njihovo treće, i na koncu se ta djeca požene i imaju najslađe naše unučiće, pojma nemam, lupam. Ali riječ je o ljudima, djeci, o odnosima; tu nikad ne znaš što novo ljudsko biće može donijeti, odnosno što ne-rađanje tog čovjeka može odnijeti, koju mogućnosti ukinuti.
Što hoću reći, opet... to je da razumijem zašto se malo rađa. U sistemu nema prostora za velike obitelji, to je čin osobnog herojstva i žrtve. To jest istina. Crkva je počela govoriti o odgovornom roditeljstvu, i o faktorima tipa novac, psihičko stanje, zdravlje - što u suvremenom roditeljstvu ima da tako kažem veću ulogu nego prije. Prije su djeca trčala po livadi, pa bila mater ovakva ili onakva, nahranila ih je, ona ili šogorica, selo bi ih odgojilo kad je došlo vrijeme, i nije bio pritisak na roditelja kao sada. Naravno.
I nitko normalan ne bi krenuo u akciju -ajmo svi rađat serijski, ajmo; to se stvarno u velikom broju slučajeva ne može i ne preporuča. Ali mirno diskutirat kako je okej pobacit ak se to treće dijete zalomi - to je fakat suludo. To je drugi ekstrem od rađanja bez reda i resursa.
 |
|||
