Potpisujem i Seni, i Kaae i Apricot. Mislim da se dobar dio nas većinu vremena vrti oko tog mišljenja. Samo ga nismo tako detaljno razložile. Seni,

Već sam napisala da mislim da je za mene abortus svakako tužan čin, da nije sam po sebi nešto za pohvalu, ali opet vjerujem da život u svojim nevjerojatnim nijansama napiše priče koje se ne mogu sažeti u dvije moralizirajuće rečenice kojima neki iznose svoje mišljenje o abortusu.

Lako je meni iz perspektive relativno mlade i zdrave žene koja ima divnog muža i ne živi u oskudici reći da ne bi mogla na abortus. Iako, + ili - 10 godina od sada, ne mogu zaista znati kako bi gledala na neželjenu trudnoću. A kamoli osuđivati bilo koga drugoga. S kojim pravom? Zaista se grozim tog međuljudskog etiketiranja, osuđivanja i paušalnog procjenjivanja.