Imala sam zanimljivu konverzaciju s jednom mamom na Youtubeu. Stala je u obranu druge mame koja je svoju tromjesečnu bebu ostavila u krevetiću da gleda medvjediće na tabletu, a zatim pred laptopom na krevetu, dok ona obavlja sitne poslove po kući.

Neki komentari u obranu su:

"Njeno dijete, može ga odgajati kako hoće."

- Ima li to ikakvu vrijednost kao argument?

"Ovo je ono što Američka akademija pedijatara (AAP) kaže: 'korištenje medija je povezano s pretilošću, problemima sa spavanjem, agresivnim ponašanjem, nedostatkom pažnje u predškolske i školske djece. U istraživanjima nedostaje podataka o zdrastvenim efektima na djecu mlađu od dvije godine.' Tako ispada da oni ne znaju točno što mediji rade dojenčadi, ali misle da može biti opasno. Zbog toga preporuke."

- Znamo da je opasno za predškolsku djecu, ali jer nema dovoljno podataka pretpostavit ćemo da nije opasno za mlađu djecu?

"Pokazujemo im knjige, slike u 2D, zar ne? Kako je ekran različit?"

Izaziva naprezanje oka. Plavo svjetlo utječe na produkciju melatonina, hormona za spavanje. Animacije idu prebrzo da bi dojenče moglo povezati te slike u smislenu cjelinu. Mozgu treba oko dvije godine da se dovoljno razvije da bi simbole s ekrana mogao poistovjetiti s onima iz stvarnog svijeta. Te posljednje, ali ne i manje važno, usporava razvoj govora.

"Jesi li ikada vidjela dijete kako reagira na nasmiješeno lice s ekrana? Vjerojatno nisi jer inače ne bi ovakvo što uopće pisala."

- Sada sam loš roditelj jer ne dam djetetu da gleda umjetno nasmiješena lica s ekrana.

[Generalno nabrajanje pozitivnih aspekata tehnologije.]

- Odnosi se na odrasle.

Još malo zastrašivanja tehnologijom.