ja svog drugog malca jos dojim, ima 2,5 godine, polako smanjujemo i nadam se ne spontanom - jer sam ja malo potaknula - ali svakako nestresnom prestanku dojenja.

i koliko god mi povremeno tesko padalo to 'produzeno' dojenje, definitivno sam sigurna da sam za njegovo zdravlje - ne samo fizicko! - napravila najbolje sto postoji.

nije nista posebno opterecen majkom, ne falim mu nista drukcije nego drugima u toj dobi koji nisu dojeni, nema tikove, ne navlaci ni dudu ni bocicu ni lutkicu, ne grize nokte, ne trese se......dapace, puno je stalozeniji, otvoreniji i sigurniji u sebe nego brat mu.

ok, mozda jesu razlicitih karaktera, ali dobrim je dijelom i dojenje tome pripomoglo

voljela bih vidjeti dokaze tih teorija o problemima u psih. razvoju