Da je produženo dojenje loše za dijete, priroda bi se pobrinula da mlijeka nestane nakon godine dana. Kako se to ne događa, smatram ovo čistom psihološkom interpretacijom. Baš me zanima kako se ispoljava bolesna navezanost zulu-dečkića na svoje mame. Kod moga produženog zulu-klipana "navezanost" je tipa: mama ide pa-pa, doći će brzo, ostaješ s tim i tim.. OK, nema beda.

Razdvajanje majke i djeteta u glavi je mame, odraz je njezine oslobođenosti od vlastite posesivnosti. To nema nikakve veze s dojenjem. Moja me stara nije dojila ni dana, ali je u ključnim trenutcima života jako dobro znala kako me prilijepiti uza se.

Malo off topic, ali moram vam reći da se Mateju prva jača infekcija u životu javila sada, dva mjeseca nakon što smo prestali dojiti. Možda je slučajnost, ali i prijateljica mi kaže da je slično bilo s njezinom curicom.