Produženo dojenje - sto kažu psiholozi?

[ms. ivy]

Cini mi se da se jako zastupa dojenje preko godine-za sto ja nisam sigurna koliko je zdravo za djetetov psihicki razvoj

znam da je totalno off, ali ne mogu izdržati - tanjads, ti si psiholog, je l' tako? jesi se u praksi sretala s djecom koja su imala problema zbog produženog dojenja? ja gledam moje dijete, veselo, smireno, znatiželjno i otvoreno prema nepoznatima, gledam kako se u trenu umiri na ciki bez obzira što ga muči... i NIKAKO ne mogu shvatiti KAKO bi mu dojenje moglo štetiti. upravo suprotno.

djeca potežu za sobom plišance i dekice, cuclaju dudu maltene do škole... kako to može biti bolje od cike i mamine blizine?

stvarno bih voljela čuti objašnjenje - mi tu uvijek navodimo naša iskustva, zanima me što kaže struka...

[Lu]

Cini mi se da se jako zastupa dojenje preko godine-za sto ja nisam sigurna koliko je zdravo za djetetov psihicki razvoj

znam da je totalno off, ali ne mogu izdržati - tanjads, ti si psiholog, je l' tako? jesi se u praksi sretala s djecom koja su imala problema zbog produženog dojenja? ja gledam moje dijete, veselo, smireno, znatiželjno i otvoreno prema nepoznatima, gledam kako se u trenu umiri na ciki bez obzira što ga muči... i NIKAKO ne mogu shvatiti KAKO bi mu dojenje moglo štetiti. upravo suprotno.

djeca potežu za sobom plišance i dekice, cuclaju dudu maltene do škole... kako to može biti bolje od cike i mamine blizine?

stvarno bih voljela čuti objašnjenje - mi tu uvijek navodimo naša iskustva, zanima me što kaže struka...

potpisujem

[Mukica]

Cure, maknula sam ovo s onog dijela o udruzi da mi ne zacatate topic, pa nastavite o produzenom dojenju ovdje...

[ms. ivy]

hvala!

[ivana7997]

ja svog drugog malca jos dojim, ima 2,5 godine, polako smanjujemo i nadam se ne spontanom - jer sam ja malo potaknula - ali svakako nestresnom prestanku dojenja.

i koliko god mi povremeno tesko padalo to 'produzeno' dojenje, definitivno sam sigurna da sam za njegovo zdravlje - ne samo fizicko! - napravila najbolje sto postoji.

nije nista posebno opterecen majkom, ne falim mu nista drukcije nego drugima u toj dobi koji nisu dojeni, nema tikove, ne navlaci ni dudu ni bocicu ni lutkicu, ne grize nokte, ne trese se......dapace, puno je stalozeniji, otvoreniji i sigurniji u sebe nego brat mu.

ok, mozda jesu razlicitih karaktera, ali dobrim je dijelom i dojenje tome pripomoglo

voljela bih vidjeti dokaze tih teorija o problemima u psih. razvoju

[mamma Juanita]

Kad me je moj tata pitao što mislim o tome, nakon gledanja onog spornog priloga na Novoj, gdje je jedna doktorica iznijela sličnu tezu (a na pozadini, iza njenih leđa, plavi se (kršitelj koda)ov medo ), ja sam mu uzvratila protupitanjem: misli li da je on i gotovo cijela njegova generacija emotivno nestabilna?
Ili možda svi oni "primitivci" na dalekom istoku i općenito sve te "nazadne"(teška ironija!) kulture gdje je najnormalnije dojiti dugo?

[mamma san]

Ja se isto moram priključiti Ajvićinom pitanju i molbi da mi "stručnjaci" objasne što to ja (kao mama) loše činim svojem djetetu sa produženim dojenjem. Pogotovo što se ovo "mišljenje" obavezno pripisuje za mušku djecu, uz obrazloženje da će biti jaaakooo vezano za majku.

Kad se radi o malim curkama, onda su komentari čisto dobri, ali kod malih dečkiju...

Moram priznati da više nego "lagano" pop....na ovo, jer ova teza mi je redovno servirana i doma od strane MMove familije koja je jaaakooo "stručna".....

[ms. ivy]

mamma, a je l' ti nisi čula za metodu "na jedno vleho nutra, na drugo van"?

[mamma san]

mamma, a je l' ti nisi čula za metodu "na jedno vleho nutra, na drugo van"?

O jesam Ajvice....i zato mi je i tuka u avataru, jer zbog takvog reagiranja imam propuh u glavi!!!!

[branka1]

Potpisujem ivanu7997.

Lea je neki dan prvi put prespavala izvan kuće, kod svoje sestrične (dakle, MM-ove sestre). Jako ih dobro poznaje i voli, ali ipak sam se bojala kako će biti, pogotovo ako se po noći probudi.
ja sam joj prije sve lijepo objasnila, tko će je uspavati, tko će biti tu ako se probudi po noći i sl.
Zaspala je na način da su pročitale slikovnicu, legla na trbuh, malo se smješkala i zaspala. Probudila se jednom, počela zvati mene, šogorica se javila, ona opet zaspala.
Dakle, nije nenormalno, bolesno vezana za mene,mislim da je u nekim situacijama i sigurnija u sebe (ovdje ne ubrajam to što se ponekad ne zna izboriti za sebe među djecom, nadam se da će se to promijeniti kad krene u vrtić i mislim da nema nikakve veze s dojenjem).

[klia]

Da je produženo dojenje loše za dijete, priroda bi se pobrinula da mlijeka nestane nakon godine dana. Kako se to ne događa, smatram ovo čistom psihološkom interpretacijom. Baš me zanima kako se ispoljava bolesna navezanost zulu-dečkića na svoje mame. Kod moga produženog zulu-klipana "navezanost" je tipa: mama ide pa-pa, doći će brzo, ostaješ s tim i tim.. OK, nema beda.

Razdvajanje majke i djeteta u glavi je mame, odraz je njezine oslobođenosti od vlastite posesivnosti. To nema nikakve veze s dojenjem. Moja me stara nije dojila ni dana, ali je u ključnim trenutcima života jako dobro znala kako me prilijepiti uza se.

Malo off topic, ali moram vam reći da se Mateju prva jača infekcija u životu javila sada, dva mjeseca nakon što smo prestali dojiti. Možda je slučajnost, ali i prijateljica mi kaže da je slično bilo s njezinom curicom.

[tanjads]

Vidim da se tu razvila cijela diskusija dok sam ja sopingirala po gradu. Iskreno nisam citala ni jednu znanstvenu studiju o korisnosti/stetnosti produljenog dojenja, pa vam ne mogu dati odgovor sto o tome kaze psiholoska znanost. Napisala sam da nisam sigurna koliko je to dobro iz svog kuta gledanja, koji ima veze s tim sto sam psiholog, ali ne samo s tim. Iz prakse imam iskustvo s dvije djevojcice koje su mame dojile (s 4 i 5 godina) i one su bile izrazito vezane za majke i sramezljive. Ono sto se takodjer vidjelo je da je narusen odnos s muzem. Sto je tu jaje, sto kokos-ne znam, bolje receno sumnjam da je uzrok samo dojenje-tj. to mi se cinilo samo kao dio price o nezdravoj povezanosti, ali koliko je doprinosilo? Iskreno ne znam. Pitale ste me za moje iskustvo-evo to je. Eh, da, znam jos jednu osobu koja je dugo dojena-moj otac (do 4 god. rodjen u ratu, pa dojen za slucaj da bude frke s hranom). Primjeti se oralna fiksacija, tjesenje hranom.
Djeca oko 15 mjeseci prestaju s guranjem svega i svacega u usta, a po Freudu iza godine dana zavrsava oralna faza razvoja- te da zadrzavanje u toj fazi onemogucuje pravilan daljnji razvoj. To su neki faktori koji me cine skepticnom po pitanju produljenog dojenja.
Btw-netko je rekao da bi priroda to uredila da nam mlijeko ne tece nakon godinu dana-ja to malo drugacije vidim. Ni kod jedne vrste u prirodi to nije tako uredjeno. Nikad nisam vidjela ni cula za zivotinju koja je sama (ili dogovorno) prestala sisati svoju majku. Uvijek majka bjezi od svog mladog, tjera ga i sl. To je nesto sto i sama znam o razvoju-uvijek postoji frustracija, kriza koja tjera naprijed, koja nas tjera da naucimo i radimo nesto novo.
Meni je cilj odgojiti svog sina da bude zdrav, sretan i samostalan. Voljela bih da to ide dogovorno, ali bojim se da ce za neke stvari trebati "odbiti ga od sise" da bi postao samostalna jedinka. I to mi ne izgleda nimalo lako jer bih ja, kao i vecina majki, najradije primila sve zivotne udarce umjesto njega i maksimalno ga zastitila. Nadam se da necu.
meni je osobno dojenje divno (F. sad ima 8 mj.) i dojim ga kad god hoce. Sve one price o mastitisima, bolovima i sl. nisam imala, to je najjednostavnija aktivnost na svijetu. Kako cemo prestajati-planiram izmedju 12 i 15 mj.-vidjet cemo kako ce ici.
Nije mi cilj nikoga optuzivati, niti imam pravih dokaza za raspravu (a trenutno ni volje ni vremena za traganje za faktima). Svako od nas radi najbolje sto zna i moze. Ja sam mama, vi ste sve mame (uz par tata) i svaka od nas ima pravo odlucivati sto je dobro za svoje dijete. U to se ne bih mijesala.
Ako uhvatim vremena prosvrljat cu malo po literaturi-pa javim sta sam nasla. Raspisah se ja. Sad je dosta.

[aries24]

Ja dojim tek 6 mj i nakon silnih problema koje smo imali ni na kraj pameti mi nije prestati sve dok on to ne bude sam htio.

[VedranaV]

Moje dijete je dugo dojeno i ne ostaje s drugim ljudima ovako bezbrižno kao kliino i Brankino. Adaptacija je npr. dugo trajala, ne podnosi dobro promjene teta ili grupa, kao ni veće grupe djece i ljudi.
Moja sestra je kratko dojena i bila je izrazito zalijepljena kao mala, duuugo joj je trebalo da se oslobodi straha, a kad joj je teško, baca se na hranu. MM je isto kratko dojen i bio je jako vezano dijete.

Moja teorija je da se radi o takvom karakteru. Ne radim ništa patološki, ne govorim mu ništa loše o drugim ljudima, ne uzdižem sebe, puštam ga da istražuje, ne skačem na svaku opasnost i sl. Mislim da mu dojenje, sve dok on to sam želi, u oslobađanju i odrastanju može samo pomoći, da bi kad bi prestajala na silu napravila više štete nego koristi ako se gleda vezanost i strah. Ovako on ima neki svoj ritam i ja ga poštujem, isto kao što ga nisam forsirala da sjedi ili stoji prije nego što je bio spreman.

O trajanju dojenja uvjetovanom našim biološkim sklopom postoje tekstovi na portalu i par tema na forumu, npr. http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=96&Tekst2ID=267, http://www.roda.hr/_upload/dokumenti...no_dojenje.pdf i http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=15418.

Što se tiče odbijanja u stilu životinja (dobro, ne baš tjeranja šapom ), pretpostavljam da slično rade sve mame ako doje dulje, da su bar ponekad rekli pričekaj malo, gle onu igračku, kad se vratimo doma, ne sad, poslije i slično.

[ivarica]

Iz prakse imam iskustvo s dvije djevojcice koje su mame dojile (s 4 i 5 godina) i one su bile izrazito vezane za majke i sramezljive. Ono sto se takodjer vidjelo je da je narusen odnos s muzem.

U praksi nemas nijedno iskustvo s djevojcicama, djecacima koji su sramezljive/i i vezane/i za mame, a one ih nisu dojile? Bas cudno jer ja znam jako puno sramezljive djece, a dojenih 4 godine u hrvatskoj ima valjda 0,5 promila.
A tek povezati 0,5 promila sa stopom rastavljenih.


evo jedna prica iz zivota,
ivar ide na turnir u bdimpestu u sljedeci petak, moze ici jedan roditelj. ne, ne, nijeeee izabrao meneeeeeeeeeee buaaaaaaaaaaaaa

[Maja]

pa pusti ga malo i s ocem, posesivna majko!!!!!

[Luna Rocco]

Eh, da, znam jos jednu osobu koja je dugo dojena-moj otac (do 4 god. rodjen u ratu, pa dojen za slucaj da bude frke s hranom). Primjeti se oralna fiksacija, tjesenje hranom.
Djeca oko 15 mjeseci prestaju s guranjem svega i svacega u usta, a po Freudu iza godine dana zavrsava oralna faza razvoja- te da zadrzavanje u toj fazi onemogucuje pravilan daljnji razvoj. To su neki faktori koji me cine skepticnom po pitanju produljenog dojenja.

Iako (za sad) ne mislim da ću obarati neke rekorde produženog dojenja (a i to bi na ovom forumu bilo fakat teško ), ovo mi NIKAKO ne drži vodu, jer većina djece nateže DUDU do 4, 5 godina, rijetko je odbace sami, pa roditelji na kraju interveniraju. Ako oralna faza završava s 15 mjeseci, odakle onda potreba za natezanjem dude toliko dugo?! A bogme, UVJERENA sam da je za djetetovu psihu zdravije da cica svoju mamu, živo, toplo biće koje mu pruža ljubav, nego taj odurni komad silikona ili gume.

Ista stvar je s bočicama, ja sam dojila svega 3 mjeseca, ali sam čokolino pila na bočicu do prvog osnovne :/ i bogme imam fiksaciju na hranu i tješenje istom.

[marta]

Nikad nisam vidjela ni cula za zivotinju koja je sama (ili dogovorno) prestala sisati svoju majku. Uvijek majka bjezi od svog mladog, tjera ga i sl.

Ovo je netocno. Nedavno je bio neki dokumentarac koji je pokazao da ukoliko se zenka (a ovdje se konkretno radilo o kobili) ne oplodi, daklema, ne ostane trudna, i ukoliko zdrijebe ne otmu od nje, ono ce sisati godinama. Jer ga nista u tome ne ometa. I ona ga nece tjerati niti ce bjezati od njega.

[ivarica]

ivar je u isto vrijeme bio u oralnoj i analnoj fazi (dojio i usporedivao kakicu u tuti s obujmom mojih prijateljica). ne znam sto bi FF rekao na to, ali ja sam to uzela u prilog miniranju njegove teorije.

[ivarica]

ivar je u isto vrijeme bio u oralnoj i analnoj fazi (dojio i usporedivao kakicu u tuti s obujmom mojih prijateljica). ne znam sto bi FF rekao na to, ali ja sam to uzela u prilog miniranju njegove teorije.

a kad bi se bar tjesio hranom :/


delfini sisaju 7 godina, nekako mi se draze s njima usporedivati (ako bas moram) nego s mackama.

[mamma san]

Apropo oralne faze i tješenja hranom....moj sisavac, u osnovi doji samo noću. I ne puno.
Ne cucla prstiće (zadnjih par dana tu i tamo mu je prstić u ustima jer ga desni svrbe), ne traži dudu...i definitivno se ne tješi hranom!! Ako neko malo prorošta shvatiti će da sam ja jedna od očajnih mama, jer je mojem djetetu dosadno jesti kad su mu starci doma! I ne cica u međuvremenu.....

A što se tiče dugogodišnjeg cuganja na bočicu, imam primjer svoja dva nećaka. Stariji ima 11 godina, dojio je 9 mjeseci, a jutarnje mlijeko na dudu pio je do svoje 8 godine. Mlađi sada ima 7,5 g. (dojen svega 6 mjeseci) i još uvijek se ne misli riješiti jutarnje bočice i dude (cuga po skrivečki!).
Kolegica na poslu ima klinca od 7 godina, kojeg je dojila 9 mjeseci, i mali je tek prošlo ljeto ostavio (nasilno) bočicu sa duduom!!!

U mojoj okolini primjera koliko hoćeš!

[Luna Rocco]

mamma san, ovakva su i moja iskustva. Zanima me gledanje psihologa na produljivanje oralne faze pomagalima poput bočice i dude i smatra li ona da je "normalnije" da npr. četverogodišnje dijete utjehu traži u dudi nego u cici?

Također me zanima objašnjenje produljene potrebe za dudom/bočicom ako oralna faza završava kad završava.

(btw, izrazito cijenim psihologiju, no mislim da je Freud bio stari kokainoman i teži seksist koji je uzroke svih ljudskih impulsa pokušavao svesti na seks ili agresiju, ili njihovu kombinaciju Ne bih se baš pozivala na njega i njegove podjele).

[anek]

ja mogu samo potpisati sve što su ms ivy i mamma san napisale.
ispada da su sve teorije o štetnosti i psihičkim posljedicama samo priče, jer nema niti jednog utemeljenog dokaza ili istraživanja protiv, sve se svodi na nečije osobne zaključke i mišljenja..

[Lutonjica]

evo i mene 8)

kao prvo, malo iz iskustva:
zara još uvijek doji - a ona je najotvorenije i najdruštvenije dijete koje znam. uopće nije ovisna o meni (ovisna je samo o tome da bude u centru pažnje - BILO ČIJE), pristupa svima veselo i otvoreno, želi se sa svima družiti, ne boji se stranaca i nikad ih se nije bojala (ovo trenutno postaje problematično jer bi otišla bilo kuda sa svakim prolaznikom na cesti) , nije sramežljiva u prvom kontaktu. bez problema može provesti dan (a u zadnje vrijeme i noć) bez mene, s tim da u trenucima odvajanja ne pokazuje nikakvu frustraciju : veselo me ljubi i govori "vidimo se poslije", za vrijeme odvojenosti je super volje, a kad se ponovo vidimo, sretno mi skače oko vrata i priča što je sve radila (znači, jedno jako dobro attachirano dijete). mogu je ostaviti u igraonici (ne ide još u vrtić) a da ona neće ni pogledati da li sam otišla, niti će me tražiti dok me nema.nema dudu, ne sisa prst.

s druge strane, ja nisam dojena. bila sam užasno clingy, svako jutro vrištala prije vrtića, ljepila se mami za noge i ridala. totalno sam bila nesamostalna, ovisna o starcima. imala sam dudu do 3. godine, a onda sisala prst do 14. godine (!).

uglavnom, mislim da je ovdje veliki faktor karakter djeteta, kao što je vedrana rekla.
druga bitna stvar je odgojni stil i karakter roditelja (recimo prezaštitnička mama). ali ako je mama bolesno prezaštitnička, i želi napraviti dijete totalno ovisno o sebi, onda ona na raspolaganju ima veliki broj "metoda" da to učini, bez obzira dojila ona ili ne. znači, ona će i nedojeno dijete napraviti ovisno sebi.

mislim da je psiholozima problematično zapravo to što ne mogu biti sigurni je li to dojenje obostrano zadovoljstvo, ili je to isključivo mamina potreba. ali mislim da je vrlo mali postotak mama koje doje samo radi svoje potrebe ili su ekstremno prezaštitničke, te da u takvim situacijama ima još veliki broj DRUGIH upozoravajućih signala i da se ne može zaključivati samo na temelju produženog dojenja.

[Lutonjica]

e da, freud... ja sam (još malo pa) psiholog. freuda ne fermam ni 5%, a sa mnom se slaže i veći broj psihologa koje poznajem.
ima kod njega i dobrih stvari (ali ne što se tiče ovih oralnih, analnih i inih faza), ali većina je znanstveno totalno neutemeljena ili čak znanstveno osporena.

luna, grozno mi je kad ljudi povezuju freuda s psiholozima, njega intenzivno furaju psihijatri, ne toliko psiholozi.

[Luna Rocco]

e da, freud... ja sam (još malo pa) psiholog. freuda ne fermam ni 5%, a sa mnom se slaže i veći broj psihologa koje poznajem.
ima kod njega i dobrih stvari (ali ne što se tiče ovih oralnih, analnih i inih faza), ali većina je znanstveno totalno neutemeljena ili čak znanstveno osporena.

luna, grozno mi je kad ljudi povezuju freuda s psiholozima, njega intenzivno furaju psihijatri, ne toliko psiholozi.

Nisam ni ja totalni tudum za psihologiju i znam za ovo što si napisala, zato mi je i čudno da se psiholog u ovoj raspravi ozbiljno poziva na Freuda. :/

[flower]

kao i svaki odnos dijete-roditelj i dojenje kao dio tog odnosa moze biti ovakvo i onakvo, nazalost moze biti i zloupotrebljeno od preposesivne make koja ne dopusta svojem djetetu da se odvoji od nje i onda to nije zbog dojenja (razvoj patoloskog odnosa) nego zbog majke koja instrumentalizira dojenje. Na zalost (ili na srecu) vrlo je malo mogucih generalizacija u psihologiji. U praksi sam imala slucajeve kad je produzD bilo instrumentalizirano, ali i puno vise slucajeva gdje je produzD bio u pakteu s briznom i podrzavajucom roditeljskom ljubavlju.

Kulturoloski gledano produzeno dojenje je u nasoj sredini neobicnost (tu mislim na stat. postotak), ali to ne znaci da je automatski patologija ili da dovodi do patologije. Potrebno je tu cinjenicu staviti u kontekst odnosa-rod-dijete.
Kao i mnoge druge stvari u roditeljstvu rijetko kad su crno-bijele.
Nije dokazano da sto su djeca duze dojena time su i superiornija, a niti obrnuto...Nije to jednostavno linearan odnos. Ja se uvijek zapitam - zasto se produzeno doje...
Kao sto kaze jedna moja roditeljica - jer smo sisavci...pametnome dosta


A Frojd...

[tanjads]

evo i mene 8)
druga bitna stvar je odgojni stil i karakter roditelja (recimo prezaštitnička mama). ali ako je mama bolesno prezaštitnička, i želi napraviti dijete totalno ovisno o sebi, onda ona na raspolaganju ima veliki broj "metoda" da to učini, bez obzira dojila ona ili ne. znači, ona će i nedojeno dijete napraviti ovisno sebi.

mislim da je psiholozima problematično zapravo to što ne mogu biti sigurni je li to dojenje obostrano zadovoljstvo, ili je to isključivo mamina potreba. ali mislim da je vrlo mali postotak mama koje doje samo radi svoje potrebe ili su ekstremno prezaštitničke, te da u takvim situacijama ima još veliki broj DRUGIH upozoravajućih signala i da se ne može zaključivati samo na temelju produženog dojenja.

Slazem se s recenim!
Ponavljam da nijednom nisam tvrdila kako znam kako produljeno dojenje nije dobro, samo da nisam sigurna koliko jeste dobro za dijete-na osnovu gore navedenih iskustava i znanja.
To da psihologija u Zg ne mari za Freuda, znam, i sama sam tako mislila dok sam studirala, ali otkako sam prosla edukaciju za psihoterapeuta (gestalt, znaci ne psihoanaliticku), pocela sam vise cijeniti Freuda. Kad vidis "n" puta id, ego i superego u akciji, da ne kazem obrambene mehanizma, edipalne zelje i sl.(mi to u edukaciji nismo tako zvali, ali kad zbrojim 2+2=to je to)-pocela sam razmisljati koliko je Freud bio u pravu i sto se tice razvoja. Osobno mi je Erikson drazi i lakse probavljiv, ali...ja ne bih Freuda samo tako otpisala.

[Gaga]

SAMO DA NAPOMENEM : ovde nije Gaga, nego mm, tacnije njm.

Nije da nisam psiholog, ali kao i u svakoj drugoj bransi i u toj ima ne samo raznih, cesto suprotstavljenih skola, nego i raznih ljudi. A posto je, kako psiholozi koji se bave sposobnostima vole da kazu, inteligencija najbolje raspodeljena stvar na svetu (jer se niko ne zali da je ima premalo), svako ima svoje misljenje, sa punim pravom.

Nekoliko sitnica:

- Cak i ako o Frojdu pricamo i slicnim "dubinskim", analitickim psihologijama, valja napomenuti da se fiksacija u jednoj razvojnoj fazi stice pre svega FRUSTRACIJOM u toj fazi. Prevedeno, oralna fiksacija bi se mogla najpre razviti ukoliko majka na stresan nacin odbije dete od sise. TO moze biti prepreka normalnom prolasku kroz kasnije faze, tj. zapatila bi se ta tzv. fiksacija. Istina, nisam primetio da zivotinje listom pate od oralne fiksacije (tesko je reci jer vecina nema ruke, pa sta ce nego sve u usta), ali cak i da ih odbijaju onako kako je gore opisano, mi (ipak) nismo zivotinje niti zivimo negde gde nas niz vetar vrebaju predatori da nas jedu.

- Koleginica je odlicno skrenula paznju na cinjenicu da slucajeve jako vezane dece ne bi trebalo objasnjavati samo produzenim dojenjem, jer su ta deca sisala tu i tu majku, koja je i sve ostalo radila sa decom na odredjen nacin. Takav primer lepo ilustruje po meni jedinu potencijalnu opasnost od produzenog dojenja, a to nije preterano vezivanje dece za majku, vec majke za decu. A zajednicke delatnosti u dijadi mame i deteta su okruzenje u kojem se razvija SVE (da ne kazem licnost, posto ima psihologa koji ne veruju da postoji licnost, da je to artificijelan, ne-naucni konstrukt - pa vi vidite sta sve umeju da kazu kolege psiholozi)

- Ja sam sisao 3,5 godina, i bas mi je dobro. Sada imam vise problema sa vezanoscu mame za mene nego obrnuto. Ali, svaka takva generalizacija je potencijalna logicka greska. Nas kum ima malu koja se rodila sa ozbiljnim rascepom, i nije sisala uopste, ali voleli su je jako i lepo...i dete je super.

- Mislim da se odgovor (i ja imam misljenje), kao i svuda, krije u ljudima, ne u iz konteksta izolovanim predmetima, navikama ili pojedinim praksama. Ni dojenje se, tako, ne moze posmatrati odvojeno od ukupnog odnosa deteta i majke/okruzenja. Ako majka nije preterano posesivna, ako ne utuckava detetovu radoznalost, ako ga hrabri da ide dalje i brine se da dete svet oko sebe generalno opaza kao oblast mogucnosti a ne opasnosti, onda je produzeno dojenje dodatna zaloga vere u majku (= svet oko sebe kasnije) i potka detetovom samopouzdanju - koje je nezamenljivo upravo u prelascima u naredne faze, i predstavlja nesto kao dasku za odbacivanje na bazenu koja se vise savije, tj dalje odbaci. I ponavljam, dojenje na zahtev, produzeno dojenje itd je samo deo ukupnog...blabla.

Inace, koga interesuje, jedan od osnovnih razloga zasto smo toliko razvijeniji od zivotinja je upravo u p r o d u z e n o m d e t i nj s t v u, tj. duzoj infantilnosti – ona nam omogucava dalekosezniji razvoj (to se zove «neotenija», pa potrazite). Dete mora da bude totalno dete, da bi kasnije bilo totalno covek.

Pozdrav,

Gagin mm.

[ms. ivy]

gagin m, jako lijepo :D

[Njojza]

e pa gagin M, vrijeme ti je da se pridruzis pod svojim nickom kad si sve ovako super napisao

[Luna Rocco]

tanjads, možeš li mi molim te odgovoriti na ono pitanje koje sam postavila u vezi dude/bočica i cice? Znam da sam sad zapela, ali stvarno me to zanima, zar cuclanje dude ili natezanje bočice isto nije znak oralne fiksacije? :? Smatraju li psiholozi i da ti rekviziti iza 15 mjeseci mogu škoditi i smatra li se općenito da ako starije dijete ima oralne potrebe da je bolje da s 5 godina ima dudu nego ciku? Je li razlog to što su takvi rekviziti društveno prihvatljivi i što će rijetko tko komentirati petogodišnje dijete s bočicom, dok će većina ljudi dojenje petogodišnjeg djeteta okarakterizirati "bolesnim"? Zašto je tomu tako?

Eto i mene.

Ja sam tandemska, produžena, benevolentna dojilja, a to i dokazujem dvjema cicama oblika palačinki ili možda bolje..oblika krafni.

Dakle ja sam došla do te faze da mi se cure potuku za cice. Rješenje je u simultanom dojenju, ali s poštivanjem načela pravednosti pa je jednom jedna u udobnijem položaju, a drugiput druga.

No, što želim reći.
To o vezanosti, posesivnosti i majmunskoj ljubavi. Pa to ovisi o čovjeku..ne o broju cicanja. Luda majka odgojit će ludu djecu, iskompleksirana majka odgojit će iskompleksiranu djecu..cicala li ta djeca ili ne..to je to.

Moja starija zna biti s radošću po 15 dana kod djedova i baka (kad smo se prviput razdvojile imala je 18 mjeseci-imali radove po kući, ja rodila Lauru i bila je kod nonića u istri punih 15 dana ) bez da ijednom napravi incident i pita za mene u suzama...a kad se vrati meni..logira se na režim Mama..osmijehne se od uha do uha...Mama...ja bi cicu....i zakoluta očima ko junkie. Zaštitni znak joj je: MORAM sama! Inače je rezervirana prema neznancima, ali strašno samostalna.

Druga beba je janje, slatka, mirna i mazna. Tuče jedino Leonardu za cicu. Izdrži bez mene cijeli dan i nema nikakvih problema sa strancima.

Nijedna ni druga nisu imale krizu odvajanja..možda tek treba stići..tko zna..

Toliko od mene.

[aqua]

Ja sam tandemska, produžena, benevolentna dojilja, a to i dokazujem dvjema cicama oblika palačinki ili možda bolje..oblika krafni.

Zamišljam..pa mi nejde. Kak to zgleda??

Za opis mog stanja mi se najbolje svidjelo (čula u nekoj seriji..mama dojila) da su ko dvije čarapice Al srećom ne cijelo vrijeme..

[tridesetri]

ja mislim da su majke zapravo uvijek "produzeno" dojile, tisucljecima...

jedino ovih nekoliko desetljeca generacije nasih mama i nesto mladje su kratko dojile ili nisu uopce dojile i to je svavako povezano sa pojavom adaptiranog mlijeka.

zato ne bi na nas koje dojimo duze od godinu dana trebalo gledati kao na nesto iznimno ili nenormalno i govoriti o "produzenom" dojenju.

radje bih rekla da su generacije inspirirane baby formulom "prekinuto" ili "prekratko" dojile, a mi dojimo kao normalni primjerci ljudske vrste kao sto je to oduvijek bilo i bit ce...

[tridesetri]

ja mislim da su majke zapravo uvijek "produzeno" dojile, tisucljecima...

jedino ovih nekoliko desetljeca generacije nasih mama i nesto mladje su kratko dojile ili nisu uopce dojile i to je svavako povezano sa pojavom adaptiranog mlijeka.

zato ne bi na nas koje dojimo duze od godinu dana trebalo gledati kao na nesto iznimno ili nenormalno i govoriti o "produzenom" dojenju.

radje bih rekla da su generacije inspirirane baby formulom "prekinuto" ili "prekratko" dojile, a mi dojimo kao normalni primjerci ljudske vrste kao sto je to oduvijek bilo i bit ce...

[Lutonjica]

To da psihologija u Zg ne mari za Freuda, znam, i sama sam tako mislila dok sam studirala, ali otkako sam prosla edukaciju za psihoterapeuta (gestalt, znaci ne psihoanaliticku), pocela sam vise cijeniti Freuda. Kad vidis "n" puta id, ego i superego u akciji, da ne kazem obrambene mehanizma, edipalne zelje i sl.(mi to u edukaciji nismo tako zvali, ali kad zbrojim 2+2=to je to)-pocela sam razmisljati koliko je Freud bio u pravu i sto se tice razvoja

čuj, ne znam, ja 6 godina radim s djecom i roditeljima, prošla sam i dosta"neslužbenog" gestalta (za službeni nemam za sad para)... pa i dalje ne cijenim baš freuda...
ali ok, ljudi se razlikuju

[branka1]

lutonijce, flower, Gagin M - jako lijepo. Hvala

valja napomenuti da se fiksacija u jednoj razvojnoj fazi stice pre svega FRUSTRACIJOM u toj fazi. Prevedeno, oralna fiksacija bi se mogla najpre razviti ukoliko majka na stresan nacin odbije dete od sise

Ovo mi se jako sviđa i, zapravo, je i logično

[tanjads]

Ja imam jedno pitanje za "prisutne"=do kad smatrate da je ok dojiti dijete? Npr. je li dobro/zdravo/sta vec dojiti dijete od 5, 7, 10, 14 godina? Smatrate li da ima neka granica, ili uopce ne? Da li bi za recimo klinku od 8 godina bilo bolje da sise prst, vuce sa sobom cuclu, svog najdrazeg medu ili da je na maminoj cici?
Ovo su pitanja koja se meni namecu nakon sto sam procitala pitanje Lune Roco. Naime, u odredjenom trenutku dijete se sluzi prelaznim objektima (cucla, medo, svoj prst, dekica...) na putu do svoje samostalnosti. Da li je za odredjeno dijete bolje ovo ili ono i kad-ne znam, niti to ovako mogu reci. U nekim situacijama to moze biti bolje (sigurno ne za malu bebu)-jer tako dijete uci samostalno svladavati stres, za dijete koje to radi jer je prerano otkaceno pa se nije stiglo zadovoljiti sigurno bi bila bolja sisa.
Btw-ima li netko podatke o trajanju sisanja u raznim kulturama (npr. Japan, Kina-to bi me bas zanimalo, Amerika, Europa prije 100, 200 godina)?

[mamma Juanita]

- za veće primate, trajanje dojenja je dok se porođajna težina učetverostruči, a to je za ljude otprilike 27-30 mjeseci
- primati doje dok mladunče dosegne trećinu svoje odrasle težine. što je za ljude 4-7 godina, ili dok ne dosegnu određeni postotak težine majke, što bi analogno za ljude bilo 2,8 do 3,7 godina
- čimpanze i gorile doje 6 puta duže od duljine trajanja trudnoće, analogno za ljude bi to bilo 4,5 godina
- većina primata doji dok mladunče ne dobije svoje prve trajne zube, a ljudi ih dobiju oko 5. ili 6. godine
- naš evolucijski razvoj napravio je organizam koji postiže vlastiti imunološki sustav s oko 6 godina, što sugerira da su u ljudskoj prošlosti majčina antitijela bila na raspolaganju djetetu do te dobi

Zaključak je da su ljudi napravljeni tako da se kao vrsta uspješno razvijaju uz dojenje 2 i pol godine do 7 godina. Prirodna selekcija je preferirala djecu s jakom, genetski uprogramiranom potrebom za dojenjem nekoliko godina.

[quote] http://www.lalecheleague.org/NB/NBMayJun01p112.html

Dr. Gonzáles, Spanish pediatrician and member of the LLLI Health Advisory Council and author of the book Mi Ni

[Luna Rocco]

Ja imam jedno pitanje za "prisutne"=do kad smatrate da je ok dojiti dijete? Npr. je li dobro/zdravo/sta vec dojiti dijete od 5, 7, 10, 14 godina? Smatrate li da ima neka granica, ili uopce ne? Da li bi za recimo klinku od 8 godina bilo bolje da sise prst, vuce sa sobom cuclu, svog najdrazeg medu ili da je na maminoj cici?
Ovo su pitanja koja se meni namecu nakon sto sam procitala pitanje Lune Roco. Naime, u odredjenom trenutku dijete se sluzi prelaznim objektima (cucla, medo, svoj prst, dekica...) na putu do svoje samostalnosti. Da li je za odredjeno dijete bolje ovo ili ono i kad-ne znam, niti to ovako mogu reci. U nekim situacijama to moze biti bolje (sigurno ne za malu bebu)-jer tako dijete uci samostalno svladavati stres, za dijete koje to radi jer je prerano otkaceno pa se nije stiglo zadovoljiti sigurno bi bila bolja sisa.
Btw-ima li netko podatke o trajanju sisanja u raznim kulturama (npr. Japan, Kina-to bi me bas zanimalo, Amerika, Europa prije 100, 200 godina)?

Nikad si nisam ni pokušala u glavi stvoriti takve granice, u stilu "dat ću mu da sisa do 2. godine i ni dana više!", a budući da ne znam ni za jedno dijete koje je sisalo 5, 7, 10 ili 14 godina , nameće mi se zaključak da i sami klinci vrlo dobro znaju izaći iz te faze.

Slažem se da vjerojatno ima bolesnih individua koji produženim dojenjem vežu dijete za sebe ili sebe za dijete ili što već, no mislim da je taj postotak zanemariv. Takve žene će, ako ne dojenjem, već naći neki način da si unište dijete.

Ono što mene živcira je da ljudi uglavnom vrlo, vrlo negativno komentiraju djecu koja doje, a imaju, recimo 3 godine. To nije ni blizu 7 ili 14, no odmah padnu komentari u tom stilu "zar će dojiti do škole"? Tko to kaže i zašto je (uglavnom) te dvije godine magična granica?

Ponavljam, za sad se ne vidim kao majku koja doji trogodišnjaka, ali tko zna...?Ne želim si nametati granice u glavi da bi zadovoljila očekivanja okoline, kao ni kod drugih parametara u odgoju djeteta. Znam samo da mi se bočice i dudice gade i mislim da rade više štete dječjoj psihi od dojke. To je samo moje skromno mišljenje, nisam psiholog, no niti osoba s rigidnim granicama u glavi.

[flower]

do kada dojiti? ne znam, nije to neka razvojna vjestina pa da se postavi ocekivanje kada bi sva djeca trebala savladati tu vjestinu/ne nesavladati... nije to poput hodanja, sjedenja, pincetnog hvata, citanja...

nisam za potpuno negiranje F. i od njega postavljenih faza, samo nisam ni za strogu primjenu istih...cini mi se da za njega jos uvijek stoji da emp. nije dokazano da postoje tako jasne korelacije i da jedna faza nuzno slijedi drugu.

ako se maknemo od oralne, evo problema sa kontrolom sfinketra i primjer da je do prije par god. dob od 4 god. bila dovoljna za uspostavu dg. enureze/enkopreze, sad je vec pomaknuta na 5 god. itd.

i zapravo mozda i znam odgovor na pitanje - do kada? dokle dok dijete i majka to zele...najcesce jedna od tih karika popusti u predskolskoj dobi.
Po mojem iskustvu majke koje su sklonije odluke prepustati djeci (a to ne mislim samo na dojenje, vec i na ritam spavanja, izbor aktivnosti i sl.) dojit ce duze, one koje su sklonije da odluke donose same mozda ce dojiti krace. (ovo sve s rezervom-evo razmisljam)
Niti jedna od tih mama nije patoloska u smislu prevelike popustljivosti i prevelike strogosti...jednostavno imaju na drugim temeljima zasnovanu ideju roditeljstva. Za svaku od njih pitanje - do kada dojiti - ima drugacije znacenje.
Opet je bitan kontekst.
Kao i na drugom polu-djeca koja nikad nisu dojena- da li to automatski znaci da nisu povezana s majkom, osudjena zauvijek ostati u oralnoj nezadovoljenoj (ili silikonom zadovoljenoj) fazi...
Naravno da ne - kontekst hranjenja, majka koja je topla, odrzava kontakt ocima, kontakt koza na kozu... puno je tzv. zastitnih faktora koji su u konacnom zbroju jaci od same cinjenice da dijete nije dojeno.

Bilo bi zanimljivo vidjeti kontekst obitelji djeteta od 10 god. koje jos doji, osnovno je zasto doji? Kao i pitanje zasto neko dijete jos uvijek spava s rod. u krevetu i sl. stvari za koje postoje neke ideje da to u toj dobi vise nije prihvatljivo...
sorry, ako sam razduzila...

[Maja]

a budući da ne znam ni za jedno dijete koje je sisalo 5, 7, 10 ili 14 godina , nameće mi se zaključak da i sami klinci vrlo dobro znaju izaći iz te faze.

Luna, pa kako ne znas? Renatina Lara je dojila gotovo 5 (minus mislim jedan mjesec), ima tu dost sisavaca preko 4, a koliko znam, samaritankina curica jos ponekad doji (6).

Ja iskreno mislim da takve granice u glavi nestaju JEDINO "produzenim" dojenjem vlastitog djeteta dugo. I nikako drukcije.

- ili dok ne dosegnu određeni postotak težine majke, što bi analogno za ljude bilo 2,8 do 3,7 godina

Ajme meni, necu skinuti Ivana s cice do njegove 24. godine!

[Luna Rocco]

a budući da ne znam ni za jedno dijete koje je sisalo 5, 7, 10 ili 14 godina , nameće mi se zaključak da i sami klinci vrlo dobro znaju izaći iz te faze.

Luna, pa kako ne znas? Renatina Lara je dojila gotovo 5 (minus mislim jedan mjesec), ima tu dost sisavaca preko 4, a koliko znam, samaritankina curica jos ponekad doji (6).

Ja iskreno mislim da takve granice u glavi nestaju JEDINO "produzenim" dojenjem vlastitog djeteta dugo. I nikako drukcije.

Majo, govorila sam o svojoj okolini, ja niti jednu od navedenih cura osobno ne poznajem. Naravno da će se na Rodinom forumu naći par žena koje su dojile preko 4 godine, ali čak i ovdje ih je samo par. Brojke koje je tanjads stavila su mi pretjerane, još ajde ovo 5, ali 14 mi je čista provokacija. Ja doista mislim da NE POSTOJI majka koja je dojila dijete 10 ili 14 godina, a takav "argument" se uredno poteže u svakoj raspravi o produženom dojenju.

[Gaga]

Evo moram opet ja (Gagin m), ali ovo mi je stvarno zadnje pod tudjim nickom. (ionako mz nije psiholog, a nije da me ne zanima)

Dakle, opet imam misljenje, sto je mozda neskromno buduci da nemam siku.

U slucaju skladnog i normalnog razvoja, dete ce u vecini slucajeva samo znati kad je dosta. Ovo, naravno, podrazumeva ne-nametanje. Ja sam imao 3 i po kad mi je objasnjeno da je sramota da tako velik decak ciki. Ne secam se toga, ali verovatno nisam to sve bas razumeo vec pre shvatio da postoji neki razlog i polako odustao.

Mnoga deca sama ostave ciku kad se pocnu najedati cvrste hrane. Zdravom i normalnom detetu cika moze ostati dugo potrebna kao sredstvo umirivanja pred spavanje ili uopste, alat regresivnog prevazilazenja stresa, igracka za manipulaciju sa majkom, pa i sredstvo borbe sa konkurentima za majcinu ljubav - ako se otegne... Ponavljam - normalnom detetu. dakler, sve je to normalno.

E sad, povodom pitanja da li je bolje da mu za prijatno regresivno cikanje sluzi flasica, cebence, duda ili cika...mislim da posle 3-4 godine dete koje nije vec samo odustalo treba polako ohrabrivati na to. Ako je ta veza ipak preduga, majka i dete tako mogu u detetovoj svesti da postanu dijada patoloski odvojena od sredine.

Po meni, cinjenica da majcino mleko u drugoj godini ima neke nutritivne sastojke koje u prvoj nema, a koje su potrebne bas detetu u drugoj godini, govori da je dobro da dete doji najmanje dve godine, ako zeli... mada je indikativan podatak da nam se imuni sistem formira tek oko 6. godine...

U slucaju, kako bih rekao, ne-skladnog razvoja, tipa emocionalne nezrelosti (ostacu na toj formulaciji, post je ionako predug), detetu cika moze biti vrlo potrebna kao redovno regresivno utociste, posesivnost ka majci patoloski izrazena, a dete nesposobno da drukcije prevazidje nuzne razvojne frustracije.
Ako se ispostavi da to nije samo faza, ako potraje do skole, ako se ne odnosi samo na cikenje, dudu ili cebence...E to nije tema za ovde, nego za strucno lice u mantilu, sa platom, slovima ispred imena i diplomom uramljenom na zidu.

I da dodam zanimljivost na pitanje kako se doji u drugim zemljama, da ne bih citirao evo linka:

http://en.wikipedia.org/wiki/Breastf..._breastfeeding



posebno je ovo zanimljivo:

Breastfeeding in Japan
Traditionally, Japanese babies were born at home and breastfed with the help of breast massage. Weaning was often late, with breastfeeding in rare cases continuing until early adolescence.

Pozdrav do skorog pisanja pod sopstvenim "ja"

[VedranaV]

Luna, znaš mene . Nije da ima 5, ali da je uporan, uporan je, tako da se lako može dogoditi da doji i s 5. I htjela sam pitati, da li se ti na nekoga ljutiš?

do kad smatrate da je ok dojiti dijete? Npr. je li dobro/zdravo/sta vec dojiti dijete od 5, 7, 10, 14 godina? Smatrate li da ima neka granica, ili uopce ne?

Mislim da je ovo vrlo individualno. Možda je nekom djetetu s 2,5 godine dosta dojenja i nastavak dojenja bi za njega značilo da ga se izmanipuliralo, dakle ne bi bilo dobro/zdravo/šta već. Za neko drugo dijete je možda 7,8 ili 9 godina sasvim normalno/dobro/zdravo dojiti. Što se tiče ostalih kultura, Katherine Dettwyler je antropologinja koja je proučavala dojenje u raznim kulturama. Ako se njeno ime ukuca u google, mogu se naći stvarno zanimljivi linkovi. Evo nešto što je meni bilo zanimljivo, možda čak i šokantno tada kad sam prvi put čitala:

http://www.kathydettwyler.org/detsurvey.htm
In brief, I surveyed 1,280 children in the US who breastfed for a minimum of three years. The mean age of weaning for these children was 4.24. years, with a median of 4.00 years, a mode of 3.5 years, a standard deviation of 1.08 years, and a range of 3.00 to 9.17 years. The half-yearly break down of ages at weaning was:

3-3.49 years 297 children
3.5-3.99 yrs 286 children
4.00-4.49 yrs 213 children
4.50-4.99 yrs 162 children
5.00-5.49 yrs 154 children
5.50-5.99 yrs 58 children
6.00-6.49 yrs 50 children
6.50-6.99 yrs 17 children
7.00-7.49 yrs 22 children
7.50-7.99 yrs 7 children
8.00-8.49 yrs 7 children
8.50-8.99 yrs 2 children
9.00-9.49 yrs 5 children

Ja sam uvjerena da je trajanje dojenja od godine dana koje je prihvatljivo u našoj kulturi zapravo nametnuto i neprirodno, odnosno da je dulje dojenje ono što je prirodno i normalno ogromnoj većini djece (sad će me netko opet poslati u šumu, već vidim ).
A činjenica je da ne postoji nijedna studija koja je dokazala štetnost produljenog dojenja po dječju psihu pa između ostalog i zato i WHO i AAP i Hrvatsko društvo pedijatara preporučuju dojenje i poslije godine dana.

Kad gledam sebe i svoje dijete i dojenje i razmišljam o tome kad će prestati, ne mogu ne primijetiti da je broj podoja stalno u silaznoj putanji, jednostavno se to prirodno događa i onda mi je logično da će jednog dana prestati. Pa se onda ne opterećujem brojevima. Na kraju krajeva, to su samo brojevi, ne neka presuda.

Što se tiče oralne faze, koliko sam shvatila to je faza u kojoj djeca istražuju svijet ustima. Ako dijete više ne trpa u usta igračke i sve ostalo što mu dođe u ruke, pretpostavljam da se smatra da je izašlo iz oralne faze?

I još o manipulirajućim mamama koje doje - samim činom prestanka dojenja se ne rješava problem, jer i nije problem u dojenju, nego u manipuliranju, zar ne? Da mama koristi nešto drugo za manipuliranje, nešto što je inače bezazleno, a ona je tome dala dimenziju patologije, napraviti da to čime manipulira nestane ne bi riješilo problem, jer u tome problem ni nije. Naći će nešto drugo prije ili kasnije ako joj se ne pomogne riješiti probleme koji su doveli do toga da manipulira. A pridijeliti onom bezazlenom atribut lošeg jer se može zloupotrebljavati nije fer prema drugim mamama koje to bezazleno ne zloupotrebljavaju i odvlači pažnju od pravih problema. Plus to što se, pretpostavljam, zloupotrijebiti može gotovo sve. Malo pokušavam relativizirati, ne znam ima li vam smisla.

Meni je dojenje otprilike kao i porod - ne petljaj se u prirodu sve dok je sve u redu. Ili, afirmativnije, vjeruj prirodi ako je sve u redu .

[Luna Rocco]

Luna, znaš mene . Nije da ima 5, ali da je uporan, uporan je, tako da se lako može dogoditi da doji i s 5. I htjela sam pitati, da li se ti na nekoga ljutiš?

Ljutim? :? Pa otkud si došla do tog zaključka, zaboga?
Možda malo prestrastveno raspravljam, ali ako pogledaš ostale topice, to mi je trademark.

Samo me živciraju predrasude prema produženom dojenju, pa sam malčice previše zagrizla u topic, iako još ni ne dojim, a kamoli produženo.

Sve u svemu, ako se Vid potrudi, konačno ću moći reći da znam nekoga tko doji s 5 godina.

[VedranaV]

Eto, nisam znala što da mislim pa sam radije pitala.

I da, ne mogu odoljeti reagirati na palačinke, čarapice i slično, za slučaj da to čita neka buduća mama koja želi imati savršene grudi, i reći da, eto, moje i dalje nisu ni opuštene ni ispuhane, unatoč duuugom dojilačkom stažu i tisućama podoja (hmmm, ovo možda više zastrašuje nego što motivira). Koliko znam, na promjenu dojki utječu trudnoća i vrijeme.

[flower]

Ako je ta veza ipak preduga, majka i dete tako mogu u detetovoj svesti da postanu dijada patoloski odvojena od sredine.

ovo meni ide u dio kad dijete ili majka zbog pritiska sredine vise nisu skroz pozitivni (pa se javljaju ambivalentni osjecaji, koji su po meni najrazorniji za psi.rast djeteta) prem dojenju i tu vidim vaznu ulogu majke da tu frustraciju rijesi - bilo da krenu prema odvikavanju, bilo da sama sa sobom rjesi sto znaci dojiti vece dijete i da pomogne djetetu neke stvari posloziti

Recimo meni je psiholoski zanimljivo nenutritivno dojenje u starijoj dobi - znaci ne samo hranjenje majcinim mlijekom (sto mi je nonsens postavljati kao pitanje jer zasto moze kravlje a ne majcino?). Mislim da je tu uloga majke presudna da prepozna kapacitete koje starije dijete ima za razrjesavanje konflikata i frustracija neovisno o njoj ( a to je problem svih majki samo je tu prisutno i sredstvo smirivanja - dojka vezana fizicki uz mamu).

filozofiram