pa zato što sam upoznala puno liječnika koji su zaista educirani i znaju što rade, tako da mi je ovo više nego sfljiljan@ prvotno napisa
no dozvoljavam da postoje pedijatri koji bebama propisuju sedative :/
 |
|||
|
|
|||
pa zato što sam upoznala puno liječnika koji su zaista educirani i znaju što rade, tako da mi je ovo više nego sf
no dozvoljavam da postoje pedijatri koji bebama propisuju sedative :/
stray_cat, secerna bolest se ne dobije zbog jedenja secera.
Debljina igra ulogu kod tipa 2, ali on nije autoimuna bolest.
Tip 1 je najcesce autoimuni i bolesnici su rijetko kada debeli.
Evo jos nekoliko mitova o dijabetesu, za one koje zanima: http://www.diabetes.org/diabetes-basics/diabetes-myths/
stray cat, za početak bolest se zove DIJABETES.
Tip 1 je bolest do koje dolazi zbog toga što organizam sam napadne i uništi beta stanice u pankreasu, koje inače luče inzulin (zato se kaže da je etiologija dijabetesa tip 1 autoimuna). Dijabetes tip 1 nema veze s konzumiranjem šećera itd., što god po internetima pisalo o tome.
Da je barem tako jednostavno kako si ti to zamišljaš, eh.
Dalje, ni tip 2 nije prouzročen pogrešnom prehranom, nego defektom na inzulinskim receptorima (to su molekule na površini stanice koje omogućavaju inzulinu da obavi svoju funkciju "ubacivanja" glukoze iz krvi u stanice). Debljina nažalost ubrzava pojavu tipa 2, ali nije joj uzrok. Inače bi svi ljudi koji su debeli imali tip 2, a činjenica je da ga ne razviju svi tijekom života. S druge strane, postoje mršavi ljudi koji ipak dobiju tip 2. Stvari često nisu onakve kakvima se čine na prvi pogled. Tako ni Zemlja nije ravna ploča, iako pretpotavljam da postoje web stranice na kojima piše da jest.
fala danka
znam da je dijabetes ali iz ne znam kojih razloga po zg je ekipa govorila sa i (ista logika po kojoj u zg salatu rukolu svi zovu rikola)
mama mi je na inzulinu pa silom prilika znam ponesto
zanimljiv je i faktor stresa, navodno odatle krece sredjivanje pankreasa. u nl su dosta aktivni sa osvjestavanjem ljudi i tome i ispalo je da hrpa vrhunskih sportasa ima dijabetEs
prije par godina je bila ogromna kampanja jer je (kršitelj koda) po africi sustavno unistavao dojenje i uvaljivao formulu sa secerom u sebi (odatle mi zapravo podatak, plus neki materijali nase sluzbe za laktaciju). ispalo je da su ogromne kolicine djece dobile dijabetes i tu sam nasla ideju o inzulinskim shockovima
tijelo nakon svakog unosa jela mora srediti nivo inzulina i taj unos secera kroz tu formulu je navodno bio presudan (cak su se vodili neki sudski procesi, od tad je zabranjeno u formulu stavljati secer za okus i slicno). u tom smo periodu na sve strane imali akciju bojkotiranja kompletnog (kršitelj koda) programa
btw jel moze neko razdvojiti temu od naslovne
sram ih bilo
sikapikine postove na ovu temu uopće ne treba uzimati ozbiljno.
lako je pametovat dok te nešto ne oplete po leđima.
Vegetarijanstvo je malo OT, ali kad vec pricamo...
Razumijem da ljudi imaju eticke dileme oko jedenja mesa. Ali zar nije ocito da vegetarijanstvo ima sasvim konkretne zdavstvene posljedice - mora se paziti na esencijalne aminokiseline, zeljezo, vitamine... Homo sapijens sigurno nije biljojed, iako moze zivjeti tako. Ne kuzim zasto bi odabir nacina zivota koji je "humaniji" prema zivotinjama trebalo pravdati izmisljanjem zdravstvenih razloga.
Bekroje, meso se ne jede......
Koliko vidim po nekim postovima, meso se ne jede, nego se ždere.
A leća i riba se valjda jedu i papaju.
Posljednje uređivanje od mujica : 11.01.2011. at 11:52
E svašta.
Pa naravno da i ja jedem, žderem, kako god, meso.
Ne radi se o tome.
Ma, na ovakvim raspravama uvijek popušim zato jer mislim da svi znaju o kome pričam, o kojoj situaciji, o kojim ljudima. Nemam takta, opišem onako kako je i onda u vašim očima to izgleda odvratno. Kužim vas.
Govorim o sebi bliskim ljudima koje poznajem, koji imaju puno zdravstvenih problema, ali ne odustaju od nezdrave prehrane i još se rugaju ostalima koji paze na prehranu. Njima je i teletina bezveze. To ne volim.
TAshunice, naravno da me bez obzira na sav moj oprez uvijek nešto može oplesti po leđima. Ali to nije razlog da ne pazim na svoje zdravlje. I da ne napišem ono što mislim. Ne?
Najbolji su mi oni koji kažu, danas je sve zagađeno, i voda, i zrak... zašto onda paziti na hranu. Pa baš zato jer je zagađeno puno toga na što ne mogu utjecati. Zašto bih se onda trovala i s onim na što mogu?
Posljednje uređivanje od SikaPika : 11.01.2011. at 12:25
SikaPika, nisam shvatio raspravu kao neko nadmetanje. Citam sto si napisala i pokusavam skuziti sto mislis.
Ali dobro, sad sam nabio dovoljno postova da ne moram vise cekati odobrenje moderatora. Dakle ja sam pobjednik
riba je zivo bice i u igri je meso
nevezano za vegeterijanstvo, ali ljudi stvarno jedu previse mesa. na to joj dodaj da se komnzumira meso zivotinja koje su sopane u skucenom prostoru, koje su dobijale antibiotike, hormone rasta i stocno brasno za koje svako toliko cujes gadosti da su tu samljevene kosti i ostaci mrtvih zivotinja i slicno
te zivotinje nisu prohodale, nisu vidile sunca. kako onda to moze biti zdravo?
Posljednje uređivanje od pikula : 13.01.2011. at 14:40
Kažu da je smijanje zdravo pa mi je baš drago što ste se svi tako lijepo nasmijali.
A kako stojite s dodacima prehrani? Vitaminima, mineralima i sličnim?
MM i ja smo jedno vrijeme prije par godina zimi pili mislim Centravit. Ne mogu reći da sam tada bila nešto zdravija. DApače. Evo, hvala Bogu, ove nas zime još ništa nije snašlo.
Meni nije bez veze. Nego mi je preskupa.
ideja je da prehranom uneses u organizam sve sto ti trebaKažu da je smijanje zdravo pa mi je baš drago što ste se svi tako lijepo nasmijali.
A kako stojite s dodacima prehrani? Vitaminima, mineralima i sličnim?
MM i ja smo jedno vrijeme prije par godina zimi pili mislim Centravit. Ne mogu reći da sam tada bila nešto zdravija. DApače. Evo, hvala Bogu, ove nas zime još ništa nije snašlo.
tableta sa vitaminima i mineralima je ipak tableta
Evo moram glede žderanja mese prenjeti jednu dojavu iz moje mesnice. Oni kažu da su pajceki i govedina najzdravije meso na tržištu jer se piceki i purice moraju filati hormonima da bi uopće bili dimenzija koje su isplative, telići manje, alli isto, a tek se odraslu kravu i gujdu isplati klati i prodavati bez tih dodataka. Dakle tko hoće zdravo meso nek jede ili skupo organsko ili masno i žilavo. U vterinarski mkrugoviam se zna koje firmu poštuju karencu, period nedavanja lijekova prije klanja u kojem se mohu iščistiti iz tijela. Iskreno ne znam kak bi to moglo imat veze s ičim
jos samo pitaj koliko su zivotinje bile stare i koliko su sunca vidile u zivotu, koliko su se kretale
ovo za antibiotike nije istina, bar koliko ja znam
ista je fora sa hormonom rasta
Vjerujem da je tako, iako, što stray - cat kaže, te krave i svinje nisu vidjele ni sunca ni trave...
Mi piletinu nabavljamo domaću, šogorica hrani piliće, a junetinu nabavljamo sa sela, isto domaću. Svinjetinu i prasetinu MM ne voli (ni ja nisam nešto luda za njom), ali ju jedemo kod svekija, isto je većinom domaća prasetina.
Naravno, daleko je to od onoga "ej kad su stari svinje žirovali", pilića koji su čopkali travu i tražili crviće, krava koje svakodnevno idu na ispašu, no mislim da je manje zlo od mesa koje se plasira u trgovačkim centrima. I to još one akcije.
Koliko god smo u financijski prilično gadnom stanju, nikada nismo kupovali tu jeftinu svinjetinu i općenito meso na nekim turbo akcijama. Grozim se toga. Tko zna koliko je puta odmrznuto, zamrznuto... Fuj!
Nisam sve pažljivo čitala jer je već prekasno, ali kad sam već zaglavila na kompu htjela bih i ja dodati koju.
Slažem se s dosta toga što je već rečeno tj. onoliko koliko sam uspjela na brzinu pohvatati, ali moram iz osobnog iskustva reći da su ljekovi koji put uistinu neophodni.
U mom slučaju su to bili antidepresivi. Naime, prije gotovo 18 god. mi je iznenada preminula majka. Nakon par mjeseci su počeli prvi znaci anksioznosti i prvi napadi panike.
Odmah sam se javila liječniku i nakon što su bile isključene organske bolesti dobila sam uputnicu za psihijatra. Redovno sam odlazila na psihoterapije, potom na grupne terapije, kojekakve autogene treninge, pokušala sam s reikijem, ma ne znam ni sama s čime sve u to doba nisam posezala.
U to vrijeme sam već bila udata i majka dvogodišnjeg djeteta. Panični napadi su bili toliko intezivni i jaki da se nisam usuđivala sama otići do najbliže trgovine, a osjećaja bespomoćnosti i užasa kojeg sam proživljavala se ne volim ni sad sjećati.
Proteglo se to na narednih par godina. Moram napomenuti da u to doba nije bilo interneta, a nije se ni inače puno pisalo i pričalo o takvim vrstama poremećaja.
Cijela obitelj je na neki način prolazila kroz moju bolest, bilo da su obavljali umjesto mene kupovinu, odvozili me liječnicima, čuvali dijete kad nisam bila sposobna, da ne nabrajam dalje...
Bilo je tu i nerazumijevanja, pa i one famozne fraze "trgni se", ali ne krivim nikoga jer ni meni samoj nije bilo jasno što samnom ne štima.
U par navrata mi je liječnik prepisivao nekakve tablete, ja bi ih pila par dana, nakon kojih bi se osijećala još gore, pa bi ih samoinicijativno prestala uzimati.
Da ne duljim previše, nakon par godina takvog životarenja sam promijenila psihoterapeuta i prvi put u životu čula da antidepresiv moram uzimati najmanje mjesec dana da bih osjetila nekakav učinak.
Sjećam se početka terapije i znam da mi je došlo u više navrata da odustanem jer su mi se simptomi bili osjetno pojačali, ali sam uz podršku liječnice i obitelji ipak ustrajala.
Nakon nešto više od mjesec dana uzimanja lijeka prvi put sam nakon dugo vremena uspjela uz pomoć mm prevaliti razdaljinu od niti 5 min šetnje, a da pri tome nisam osjetila nesvjesticu, lupanje srca, gušenje i onaj osjećaj da ćeš tog trena umrijeti.
Tog dana se sjećam kao svog novog rođenja, bez pretjerane patetike. Naravno, imala sam ja i dalje povremene panične epizode, ali one su s vremenom bile sve slabije, a i ja sam ih naučila nekako sama prevladati.
Upravo sam se vratla s 10-odnevnog samostalnog puta u inozemstvo, a nekad mi je najobičniji odlazak po kruh bio nemoguća misija. U mom slučaju su nažalost, ili na sreću, ljekovi bili itekako potrebni.
Već sam dosta odužila, a čini mi se da nisam uspjela dočarati ni dio onoga što sam u to vrijeme prolazila.
I na kraju, ljekove sam postepeno prestajala uzimati dok se nisam osjetila dovoljno "jakom" da mogu funkcionirati bez njih.
stigla mi je knjiga
ako je pola toga istina to je prestrasno
A ako nije istina takodjer je prestrasno
pa kako imenom i prezimenom proziva kompanije i lijekove samljeli bi ga na sudu da je u igri laganjeA ako nije istina takodjer je prestrasno
Davno sam gledala jednu edukativnu emisiju na temu psihičkog zdravlja. Gost emisije - neuropsihijatrica rekla je upravo to - antidepresivi trebaju biti samo prolazna faza koja će pomoći da čovjek prebrodi teške trenutke u životu. Slikovito je to prikazala - poput štake kad slomimo nogu - dok kost ne zaraste.
uuu, jesi, jesi, tko god je ikad imao napad panike, skoro ga je opet dobio dok je čitao ovo što pišeš.
kod mene to nije bilo tako jako izraženo, nisam bila niti kod psihijatra niti kod psihologa niti sam uzimala lijekove (osim jedno vrijeme praksitena, po preporuci doktora), ali je bilo tako gadno da sam par puta završila na hitnoj sto posto sigurna da umirem, od infrakta.
uf, kad se sjetim, brrrrr.
Onda nažalost znaš o čemu pričamuuu, jesi, jesi, tko god je ikad imao napad panike, skoro ga je opet dobio dok je čitao ovo što pišeš.
kod mene to nije bilo tako jako izraženo, nisam bila niti kod psihijatra niti kod psihologa niti sam uzimala lijekove (osim jedno vrijeme praksitena, po preporuci doktora), ali je bilo tako gadno da sam par puta završila na hitnoj sto posto sigurna da umirem, od infrakta.
uf, kad se sjetim, brrrrr.
Ma imala sam samo potrebu reći da koji put nije dovoljan samo taj pozitivan stav, svijest o svom problemu i štojaznam što se sve ne spominje kad se govori o sličnoj problematici.
Džaba je meni bila zdrava logika da mi se ništa strašno neće dogoditi kad bi ti mene ćopija taj panični atak i pomutio i ono malo zdravog razuma što sam ga imala
Sad mi je preostao taj problem da nakon svih tih mojih "infarkta", "inzulta" i sličnih "dijagnoza" više mi nitko neće vjerovati ako me nedajbog nešto stvarno strefi.
bodulica
ja sam imala tu srecu da kad su krenuli napadi panike vec sam bila redovna kod psihologa zbog depre pa sam se provukla jer sam znala prepoznatiOnda nažalost znaš o čemu pričam
Ma imala sam samo potrebu reći da koji put nije dovoljan samo taj pozitivan stav, svijest o svom problemu i štojaznam što se sve ne spominje kad se govori o sličnoj problematici.
Džaba je meni bila zdrava logika da mi se ništa strašno neće dogoditi kad bi ti mene ćopija taj panični atak i pomutio i ono malo zdravog razuma što sam ga imala
Sad mi je preostao taj problem da nakon svih tih mojih "infarkta", "inzulta" i sličnih "dijagnoza" više mi nitko neće vjerovati ako me nedajbog nešto stvarno strefi.
frendica je padala u nesvjest kad je imala napade panike i sad vec par godina vozi na xanaxu (ako sam dobro zapamtila) i ne ide kod psihologa jer bi neko mozda mogao pomisliti da je luda
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
