mama panicarka

[lasada]

Kako si danas ?
Jesi li koga nazvala i kamo su te uputili ?
Vjeruj ovih 50 i inih pogleda je uz tebe al ne znamo niti mi što bi ti pametno savjetovali
Uz ovo sve gore navedeno možda imaš neki strah od nečega što ti se dogodilo pa se bojiš.
Ne znam naklapam, možda sa prvom bebom , možda si se bojala kako će proći porod kao ja pa stalno gledaš dal je tvoja bebica ok.
Poušaj se opustitii kad beba zaspi reci, to je samo dijete, moja mala bebica pajki, koloki te volim bebice moja
Ja sam tako sebi i Lari tepala i bilo mi je lakše a onda bi išla pobrisati prašinu ili staviti sterati veš, nešto napraviti ili jednostavno malo odmoriti.
Dok beba spava, mada mi je pogled svakih par sekundi bio uprt u nju.
Pokušaj pa javi kako ide.
Naravno ako je problem veći javi se liječniku pa popričajda te uputi dalje.
Želim ti život bez brige i maloj bebici mirnu i dragu mamicu koja je puno voli )

[rosa]

Ja sam sa svojim bila u paničnom strahu da će umrijeti u krevetiću, da će se ugušiti (ne znam ni sama kako), da će mi ga netko ukrasti u dućanu,oteti iz kolica na ulici,da će ispasti iz naručja bilo kome tko nisam ja...opterećivala sam i sebe i ljude oko sebe svakodnevno.

Dok nisam čula jednu vrlo jednostavnu, zdravoseljačku rečenicu:
"Djeca su programirana da žive,ne da umru."

Naravno, trebalo je proći još barem pola godine da mi se hormoni poslože,uzimala sam neko vrijeme i Aktivin H da me malo "digne" i na kraju se sve nekako posložilo.

marjetarino,potpuno te razumijem i ne mogu ni zamisliti kako bih se ja osjećala da sam, kao ti, nažalost, jednu bebu izgubila.

Ukoliko ti neka vrst samopomoći ne pomogne,ja bih potražila stručan savjet.I zbog svoje dječice i zbog sebe moraš se opustiti i polako ponovo steći vjeru u sebe kao majku.