I ja sam zbog traume koju sam proživjela nakon poroda i saznanja da su ozlijedili dijete bila luda od straha, provjeravala da li diše, čuje, vidi itd. Opustila sam se tek kada je stigla curka godinu i pol kasnije. Nažalost, ti si doživjela drugu vrstu traume. Da li znaš razlog iz kojeg si izgubila bebu?
Pretpostavljam da se sada samo želiš uvjeriti kako ova beba nema to što i izgubljena i da je potpuno zdrava i sigurna. Po mom iskustvu ( koje nije bilo ni približno teško kao tvoje ) trebat će proći dosta vremena, no ti si ipak u maloj prednosti jer si svjesna da imaš problem i da to što radiš nije normalno. Ja toga dugo nisam bila svjesna.
Ja uzmimo i dan danas provjeravam kako mi sin diše, ali više to ne radim kako bih se uvjerila da je živ već zato što je asmatičar pa pratim stanje.