Ifigenija hvala, uzivala sam citajuci tvoj post, istina je sve sto si rekla, voljela bih i ja doci do toga...i stvarno nisam od onih koji prerano dizu ruke, da znas sve detalje bilo bi ti jasno da se ja vec dugo ok mozda i ne tako dugo (4 i po god) borim sa njegovim demonima, i istinski mu zelim pomoci, medutim u trenutku kad sam pocela pisati post, bilo mi je dosta, osjecala sam se kao jedina kojoj je stalo da ta nasa veza uspije...kod nas stvarno ima izraziti puno otezavajucih okolnosti, prvo generacijski razmak, ja imam 30, on 43, kulturoloski, ja Hrvatica, on Francuz, a onda i taj vjerojatno najvazniji, karakterni, jako smo razliciti, i cesto se te razlike dobro nadopunjuju, ali cesto se i uhvatimo u glupim svadama, koje nemaju nikakvog smisla, a trose nam vrijeme i energiju...i sve to slusa i gleda nasa curica od 3 i pol, i to me najvise brine, kako ce nas odnos utjecati na nju, htjela bih da gleda ljubav i zajednistvo, a nazalost najcecesce vidi rivalstvo i konflikte....evo samo jedan primjer, sinoc....on se vraca sa posla, umoran ko pas, okupa se sa maleckom, sve ok...zavrsilo kupanje,mala je umorna i ne zeli obuci pidamu, vrijeme je vecere, i ja kazem da nema vecere dok ne obuce pidamu, ipak je zima i ne moze se setkati u kucnom ogrtacu...dobro mozda sam i mogla napraviti ustupak, sad mi se cini da sam i trebala, no nisam, i kazem joj da tata i ja idemo vecerati, a ona moze doci kad se obuce...ona se slaze, ja odlazim, mi veceramo, ali on je zeli nagovoriti da se ipak obuce, ona nece, i on na kraju popusta i donese je u kuhinju u kucnom ogrtacu da vecera i mene to izraziti ljuti i tu se posvadamo, jer ne postuje moju odluku, a takvih primjera ima 10000, i malecka to kuzi, zato kad je tata doma, a ona nesto ne zeli, ide tati jer zna da ce tata popustiti i udovoljiti...danas ujutro ista prica, ne zeli se obuci za vrtic, i on mi zeli pomoci, ona i dalje nece, i on zivcan odlazi, uz zalupljena vrata, i njurga sebi u bradu kako smo nepodnosljive i kako je nemoguce zivjeti sa nama, zapravo misli na mene i ja sam ta koja je kriva za sve....on odlazi, ja razgovaram sa maleckom, potpuno smireno, objasnim joj da ne moze ostati gola da se mora obuci, da gubi vrijeme, i da propusta svoj omiljeni crtic (ugasila sam TV), ona prihvaca, oblaci se i idemo, sve 5...znam da ovo nije neki velik problem, to je situacija koja se desava u skoro svakoj prosjecnoj obitelji (bar se tjesim) medutim kad ima puno takvih malih problema, i kad se nagomilaju, to pocinje biti veliki problem...
Svakako se mislim i dalje truditi ako je i on voljan, dati mu drugu ili vec 10 sansu nije gubljenje vremena, jer istovremeno, dajem priliku svom djetetu obitelj, kakvu takvu, i ne bojim se izazova, idem do kraja, pa kud puklo...