Znaš kaj, tebi treba u životu da se opustiš i prestaneš inzistirat na sitnicama...
Moje djete ako hoće trči po kući dva sata bez čarapa. Kad joj se smrznu noge, onda ih obuče.
A njemu kratko, u dvije rečenice, objasni da vas dvoje zajedno odgajate djete. Nije to natjecanje ko je u pravu. I sebe možeš povremeno podsjetit na ovo.
Ako ovako nastavite (jedan da drugi ne da) oboje ćete izgubiti autoritet.

A kad odlučiš ostati s njim u svojoj glavi moraš shvatiti da je on takav kakav je i takvog ga trebaš prihvatiti, a ne cijelo vrijeme sanjati da će se on okrenuti za 180. To jednostavno nije fer, jer to ne bi željela ni sebi pretpostavljam.

Može se svak promijeniti, ali to su sitne promjene i radimo ih jer nam je stalo. Nitko ne mjenja svoj karakter iz temelja. Ako je to potrebno tu nešto ne valja, odnosno, vi niste jedno za drugo.