Kod nas nije bilo samo dojenje

[Pepita]

Nakon dvije godine od rođenja moje cure, još jednom se moram zahvaliti RODI, svim curama na SOS telefonu za dojenje i svim forumašicama što su mi pomagale svojim savjetima i iskustvima.
Znam da će me se mnoge sjetiti baš po problemima s dojenjem.

Sada nakon dvije godine, tek sada znam što mi je sve dojenje značilo, pa eto, voljela bi to podijeliti s vama i dati još jednom maleni doprinos onim curama što još uvijek trebaju puno podrške.

Kod mene dojenje nije bilo samo radi prirodnog hranjenja moje cure, pomoglo nam je u još nekim stvarima, s kojima bi vjerojatno imali problema.

Kao hipotonka, mučila se jadnica vuči, znam da je i da sam je izmučila, zato i jest odbacila dojku kad je počela konkretna dohrana (dojila punih 9. mjeseci). Dojenjem sam je na neki način prisilila da vježba mišiće gornjeg dijela probavnog sustava. Kada smo bili na pregledu kod neuropedijatrice sa 7. mjeseci žena se doslovce ustala i dala mi ruku za uspješno i forsirano dojenje.
Da me se krivo ne skuži, ima hipotonaca koji mogu vuči, hipotonija nije pravilo da mora biti problema, ali kod nas je bilo i to velikih.

Pregled kod logopeda: Čisto smo preventivno. Logopedica kaže da njen govor s obzirom na dijagnozu hipotonije jest napredan, jer je dojenjem, a poslije žvakanjem i pričanjem ojačala mišiće potrebne za to.

Za mene dojenje nije nikad bilo samo hranjenje, to je za mene bila borba, lagala bih da sam uživala, nisam, strahovala sam, strepila, navlačila mlijeko svaki skok u razvoju i mučila se sa tisuću i jednim problemom na kojeg smo naišli.
Sada je za mene dojenje i vježbanje, tek sada to skužih.

U svakom slučaju, ne znam da li savjetnice to znaju, ali za nas ovakve mame one vrijede zaista život, a ja ću morati naći načina kako da se prikladno zahvalim.

[kahna]

Pepita

[gorka]

divan post

[Demi]

Nisam znala da je dojenje toliko moze pomoci jacanju misica...divan post )

[Pepita]

Demi ni ja nisam znala, nisam išla za tim dok nismo napunili dvije godine
Svakako ima smisla, jer kad je dijete rođeno hipotono, onda je smanjen tonus svih mišića pa tako i onih potrebnih za dojenje.
Znaju cure na forumu koliko sam pisala o svojim problemima o dojenju. Kad se samo sjetim.
U svakom slučaju, jest se jadnica mučila vuči, mogu misliti kako joj je bilo prve dane života, jadnica toliko bi se vjerojatno umorila dok popapa da bi svaki put poslije dojenja zaspala
...ali ako vam mogu biti iskrena i iduće dijete bi mučila na isti način, jer bolje da se kao novorođenče umara samo sisajući, nego poslije kao već veliko dijete da mora na razne vježbe i tamo plakati s raznim ljudima. Ionako nam je vježba bilo preko glave, još da moramo i te vježbe, jaooooo.

Logopedica je gledala njenu muskulaturu lica, imaju oni naziv za tu skupinu mišića koji sudjeluju u žvakanju, govoru i sl. nešto oft....

U svakom slučaju meni nikako nije bilo jasno zašto je prestala dojiti s devet mjeseci, sam Bog zna da sam održavala mlijeko i nudila i gole smo bile u kadi, ma sve sam pokušala, sve što sam ovdje naučila, ali ne, nije htjela niti blizu...sad tek shvaćam, jadno dijete se spasilo kad je moglo nešto jesti bez da se muči, ha ha ha ha

Još nešto bi spomenula za majke kojima riječ pedijatra "dijete malo napreduje" izgleda nešto najstrašnije (bar je meni tako bilo).
Nakon Laurina tri mjeseca na svakom pregledu smo "malo napredovali", a na pregled smo išli svaki mjesec upravo radi težine.

Sjećam se onih 300 g kojih je dobila peti mjesec, jao, pedijatar mi doslovce kazao "vama je gospođo dijete gladno". Došla sam kući i noge su mi klecale, dok sam pisala u suzama post tu na RODI gledala sam u svoje dijete koje je sretno i zadovoljno gugutalo u kolicima. Naravno, stručni, savršeno opisani i precizni postovi su dolazili kao ohrabrujući odgovori da nastavim kako sam i počela.
Nastavim dojiti, bez dohrane, bez dodataka ičega, forsirala sam dojenje i noću, ma znala sam duboko u svom srcu da nije gladna, jednostavno je bila takva.

Najbolji savjet koji sam inače dobila na ovom forumu jest - Slušaj što ti dijete kaže, ti najbolje razumiješ, mama zna najbolje.
Tako je i bilo. Nije nikad bila gladna, nije nikad malo napredovala, jednostavno je napredovala toliko koliko jest.
Sada sa dvije godine, jede zaista mnogo, jede sve, a usprkos tome ime samo 13,5 kg.

Uvijek je šok čuti od pedijatra i stručnjaka nešto poput "dijete je gladno", ali moramo znati da ih je malo koji potiču ISKLJUČIVO dojenje, a s druge strane, meni je moj pedijatar priznao da je lakše savjetovati dohranu nego riskirati, jer oni zapravo ne znaju da smo mi mame na RODI, da nešto i znamo i da nam djeca neće zaista biti gladna.
Poslije smo se ja i moj pedijatar jako sprijateljili, otišao je u mirovinu i tada sam mu priznala da sam ga lagala za dojenje, dohranu (koju je htio uvesti s 4. mjeseca, a ja lagala da neće i neće) i ostalo. Nasmijao se i rekao "Dobro ste lagali, imali ste na kraju pravo".

Nema danas tog pedijatra koji mi može reći da mi je dijete gladno. Mislim da mu ne bi bilo svejedno nakon tako izgovorene rečenice, a tek ono "izdojite da vidim koliko mlijeka imate" ha ha ha moja jedna "bezobrazna i besramna" priajteljica je pedijatrici rekla "prištekajte se pa ćete vidjeti"

[martinaP]

Na temu pedijatara, evo što je meni naša rekla u jednom nevezanom razgovoru: ... danas svi samo gledaju i govore u brojkama... koliko mililitara, koliko grama... a meni to uopće nije presudno. Dok ispred sebe vidim zadovoljno dijete, motorički u granicama očekivanja, uopće me ne zanima što kaže vaga. Gladno dijete na prvi pogled ne izgleda zadovoljno, ne smije se i ne guguće...

[martinaP]

Zaboravila što sam zapravo htjela reći .

Pepita, ja se dobro sjećam tvojih problema s dojenjem i tvojih postova.
Mogu ti samo čestitati. Ti si upravo primjer kako se upornost isplati, i kako je važno savjete potražiti na pravom mjestu (naravno i poslušati ih), ne odustati, ne ići linijom manjeg otpora, jer naša djeca zaslužuju najbolje, iako to ponekad znači birati teži put.

[meda]

svaka cast na trudu i drago mi je da si napisala ovo, iz svega toga mozemo svi ponesto nauciti, barem ja jesam

[Deaedi]

Meni nije jasno zasto si uopce isla pedijatru, kada nisi postupala po njegovim uputama, a jos ktome si mu i lagala?
Ako smatras da znas bolje od pedijatra, zasto si mu uopce dovodila dijete na vaganje, ako si smatrala da vaga i dobivanje na tezini nije relevantno?

[Pepita]

Deaedi nisam htjela prestati dojiti s tri mjeseca zato što mi je pedijatar rekao da mi dijete loše napreduje (650 g u 28 dana). Mogla sam ga poslušati, no želja za dojenjem je bila puno jača, svijest o tome da moje dijete taj mjesec nije loše napredovalo, vjera u RODU da zaista imaju pravo (ne napreduju sva djeca po 1000 g mjesečno, za neke je 650 g sasvim super). Idući mjesec moja L je napredovala 700 g i on je tvrdio da svakako treba nadodavati ad, jer da je to malo.
Nisam htjela poslušati ni njegovu tvrdnju da dohranu treba početi sa četiri mjeseca, jer da je djetetu s četiri mjeseca mlijeko malo. Govorila sam da odbija dohranu sve do pet i pol mjeseci kada smo polako počeli sa žitaricama.
Prvi puta sam majka, prvo dijete, uz velike želje i optimizam postojao je strah i kad god me naručio na kontrolno vaganje i pregled odlazila sam, jer ipak, njegov pregled je bila s jedne strane utjeha, da nije možda nešto zaista krenulo loše, da se ne desi da zaista mlijeka ne bude manje pa da ne napreduje. Njene skokove u razvoju sam ja odrađivala, ona bi potrebu za povećanjem potreba za mlijekom rješavala jednostavno - odbijanjem vuči i navlačiti mlijeko.

Zašto nisam otišla od tog pedijatra? Ovo bi bilo dobro pitanje da si postavila. Moj odgovor je taj što je među najboljim dijagnostičarima u ST, njemu jedinom vjerujem potpuno i sada, kad imam neki problem nazovem ga na kućni broj.

Ali mislim da sad nije bitno zašto nešto nisam napravila. To je bilo tako i ne može se promijeniti, a ja svoje osjećaje ne mogu objasniti.
Puno toga će s drugim biti lakše, ne samo vezano za dojenje, nego za mnogo toga. Prvi puta kad smo majke ne znamo ništa i sve nam se čini kao veliki problem. Sada vidim da puno toga uopće nije bio problem, već jednostavno loš dan, nekakva faza ili nešto što tada nije bilo vrijedno moje pažnje na način kako sam onda to doživljavala.

Nisam nikad razmišljala o tome da "znam bolje od pedijatra", nego sam samo razmišljala o tome da je možda moj instikt, moja povezanost s djetetom točnija od onog što je u tom trenutku onda mislio.

...ali to sve skupa uopće nije bitno, ovaj post sam otvorila sam da još jednom zahvalim savjetnicama i kažem svima da za mene to nije bilo samo dojenje, već super prevencija nekim drugim stvarima.

[Deaedi]

Da, sve je dobro sto se dobro svrsi. Ja bi rekla da si imala vise srece nego pameti, ali to sam ja, mama koja vise vjeruje doktorima nego svom instiktu.

[Pepita]

Istina, imala sam sreće što me savjetnice nisu smatrale forumašicom koja stalno "nešto davi" u vezi dojenja, već su se za svaki moj post trudile i bile maksimalna podrška.
Da nije bilo tako imala bi iza sebe staž od dva mjeseca dojenja. Ovako imam punih devet mjeseci.

[bzara]

draga moja, predivno!
pusa velika maminoj princezi Lauri!

[Strobery Shortcake]

"izdojite da vidim koliko mlijeka imate" ha ha ha moja jedna "bezobrazna i besramna" priajteljica je pedijatrici rekla "prištekajte se pa ćete vidjeti"

Ovo ću "besramno" ukrasti!

Pepita

[Demi]

Svaka cast Pepita na upornosti i instinktu i hvala sto si napisala svoje iskustvo, sigurna sam da ce pomoci drugim mama u slicnoj situaciji
samo da jos spomenem..ah te doktorske brojke, sve im mora biti ukalupljeno...i mene je moja mama rano prestala dojiti i uvela dohranu jer joj je pedijatar tako reko, ali tada je rana dohrana bila in i nije bilo Roda hehe

[cvijeta73]

a i stavovi pedijatara se jako razlikuju. moja pedijatrica, nakon što sam bila očajna jer je M na prvom pregledu dobila 300 g, rekla mi je da samo dalje dojim, da beba dobija na težini, iako premalo, ali, ako se ništa ne promijeni u ponašanju bebe, da se za deset dana ništa spektakularno ne može desiti, i da dođem za deset dana opet na vaganje da vidimo kako ide. pa je krenulo.
poslije je dobijala oko 650-700 g mjesečno, i ona mi je govorila da je to taman. sva sreća, jer sam ja ko deaedi, ne vjerujem, da me uplašila, da bih nastavila dojiti.

[bijelko]

Pepita,

[Janis]

Čestitam na upornosti i slušanju vlastitog instikta što zna biti jako teško, pogotovo kad si pod pritiskom okoline!

[Linda]

[Pepita]

Čestitam na upornosti i slušanju vlastitog instikta što zna biti jako teško, pogotovo kad si pod pritiskom okoline!

E baš to...svi su bili protiv mene, vlastita mama mi je govorila da će mi pozvati centar za socijalnu skrb.
Muž mi je bio totalna podrška i zaista me ohrabrivao, ali što on zna o dojenju
Nikog nisam imala osim ovog foruma, apsolutno nikog.

Prije poroda sam si zacrtala nešto u glavu. Otprilike je izgledalo ovako: "Kad rodim prvo što će dijete očekivati od mene jest da ga dojim, hranim svojim tijelom, ako to ne uspijem, što će tek biti poslije u životu". I ta me rečenica gurala i gurala naprijed, nisam se mogla pomiriti s tim da JA neću moći hraniti svoje dijete.
Ma tako sam i na porodu imala neke svoje bubice u glavi i nekakve ciljeve i eto i tu se posrećilo da su se ostvarili.

Znam da ću drugo dijete dojiti, u to nema sumnje, ali voljela bi da dojim onako opušteno, pa makar i po cijeli dan. Samo bi sjedila i dojila, dojila i dojila...

[Balarosa]

Na temu pedijatara, evo što je meni naša rekla u jednom nevezanom razgovoru: ... danas svi samo gledaju i govore u brojkama... koliko mililitara, koliko grama... a meni to uopće nije presudno. Dok ispred sebe vidim zadovoljno dijete, motorički u granicama očekivanja, uopće me ne zanima što kaže vaga. Gladno dijete na prvi pogled ne izgleda zadovoljno, ne smije se i ne guguće...

Ovakva je i naša pedijatrica, doktorica Obersnel. Neizmjerno sam joj zahvalna što s Tinom koji je uvijek dobijao na težini u donjim granicama i nije po tablicama udvostručio i utrostručio težinu nikad nije gledala u brojke nego mi je uvijek govorila: "On je takav, vidi se da je zdrav i zadovoljan i to je njemu dovoljno".

[Pepita]

Ma ima zaista dobrih pedijatara, trude se...
Kako je moj stari pedijatar otišao u mirovinu i ja sam sada kod pedijatrice za koju kažu da zaista potiče dojenje.
A...miša mu malog...sad mi je skoro pa sveisto kad sam ispekla zanat

[anchie76]

Pepita zaista ti od srca čestitam na vašem uspjehu <3 Mi jesmo tu za vas... ali taj uspjeh ne bi bio tu da nije bilo tebe, tvog truda i upornosti

Jako sam sretna zbog vas, sjećam se tebe još dok si bila trudna i sjećam se pitanja oko dojenja itd. Iznimno mi je drago sada vidjeti ovaj tvoj post