Vjerujem u "svašta" tj. i
zabrala sam vjerovati,
ili barem prihvatiti, ne odbacivati,
puno stvari koje sam čula, pročitala, iz raznoraznih izvora, izabrala sam da mi puno toga bude prihvatljivo,
da ne razumijem, ali dozvoljavam da postoji...
Vjerujem u Boga, i da je sve onako kako treba biti, i da je kozmički uređeno, i da ima svrhu, vezu, uzrok posljedicu, svaka misao, riječ - da imaju važnost, negdje,
da smo mali, istovremeno ograničeni i jako velike neznalice,
istovremeno i mali i važni....
da ljudi iz drugih kultura, civilizacija, osobnih vjera/uvjerenja/svjetonazora ili drugih religija
imaju previše pametnih i dobrih stvari koje ne želim zanemariti,
koje isto mogu primijeniti u svoj život,
da moja vjera neće propasti niti se oskvrnuti ako uvažavam nečiju drugu...
....da smo izabrali baš ovdje se roditi, naučiti baš to što nas je snašlo u životu, sresti baš te i te ljude,
da puno toga možemo sami napraviti, da imamo jaku unutarnju snagu, a onaj tko je želi i traži, može je dobiti i "izvan sebe".
U ljubav, poštenje, ljude...vjerujem, izabrala sam vjerovati,
nisam se pokolebala,
izabrala sam vjerovati da, i ako me razočara 100 ljudi,
sigurno, garantirano, postoji još barem jedan jedini koji neće...
ovo navedeno je samo karikatura,
ali hoću reći da mi je teško poljuljati "vjeru u vjeru", ne u dogmu, nego u samu vjeru kao oslonac u životu.
(i ne da vjerujem, nego sam 100 posto sigurna, da sam jučer i danas potrošila vremena na ovaj forum preko svake mjere

)