Na proslom popisu nismo nikome morali recitirati njihova prava i duznosti, dakle nismo naglasavali nikakvu krivicnu i materijalnu odgovornost, a jos manje prijetili kaznama za pogresne podatke ili razne neistine.
Prosla sam poprilican dio zagrebackog centra i igrom slucaja popisivala cak i vlastitu zgradu (obicno se to ne radi, no meni su dozvolili, a i stanari se nisu bunili). Nisam imala osjecaj da bilo tko laze, a i vecinom nisam naisla na otpor ljudi. Poneki nisu odgovarali na pitanja o nacionalnosti ili vjeri, poneki su izbjegavali informaciju o primanjima, ali sve skupa stvarno nije bilo nekih problema.
Imala sam pokojeg klingonca i dalekog mu rodjaka, tek toliko da se nadje.
Vecina ljudi je bila kod kuce, a eventualno su nas narucivali da dodjemo neki drugi dan ili u drugo vrijeme.
U Americi smo odradili popis prosle godine, tamo negdje u ljeto, ako se ne varam. Na kucnu adresu je stigla koverta s placenom markicom i trebalo je popuniti papire, vrlo slicne nasima, i poslati ih natrag. Popisivaci su kasnije odlazili na kucne adrese onih koji se nisu odazvali u tom prvom krugu, putem poste.