Citam ovaj Vas forum i odusevljena sam idejom da tako nesto postoji i pruza potporu zenama na takav nacin.
Medjutim, s druge sam strane razocarana jer sve to vrlo slabo funkcionira u nasoj drzavi.
Prvi porod sam imala 2009. u Gospicu. Za sam porod nemam primjedbi, ali s obzirom na ono sto sam cula od bliskih poznanica, smatram se vrlo sretnom jer je cijeli porod prosao za 45 minuta i nisam imala nikakvih poteskoca pa vjerujem da je to zbog toga.
Naime, kada pogledam cijeli kasniji tretman mene i bebe, smatram da sam s porodom prosla vrlo vrlo sretno.
Supruga nisu pustili na porod iako smo prosli tecaj, navodno zbog svinjske gripe, s tim da su meni rekli da neka ja idem u radjaonu, a on ce doci (ipak). Kad su me tamo "prikopcali" na drip i kad vise nisam mogla nikamo, onda su rekli da on nece doci. Doslo mi je da sidjem sa stola i odem roditi u hodnik. Nisam plasljiva osoba i psihicki sam se pripremila za porod, ali nekako sam se i pripremila na cinjenicu da ce on biti tamo i kad su rekli da nista od toga, uhvatila me lagana panika. A da ne spominjem cinjenicu da nista ne moze nadoknaditi to sto on nije vidio rodjenje svog prvog djeteta.
A da ne spominjem da je kasnijih dana osoblje bolnice setalo po rodilistu i ostalim odjelima bez zastite maske - a kao vladala je svinjska gripa inije bilo posjeta, cak ni suprugu.
Klistir, drip, rezanje medjice - to nitko nista ne pita, samo rade. Ako tko ima volje i snage u tom svemu, moze se svadjati, ne znam koliko uspjesno.
Lopte, stolci i ostalo za porod - naucna fantastika.
Bebu su mi odmah dali, bila je sa mnom u sobi. To je ok.
Dezurne sestre nocu nema, ona nestane nakon 9-10 sati navecer. U noci mi je dijete bljucnulu, otislo po benkici, sestre nigdje da je presvuce. Moglo je biti i nesto gore, nje i dalje ne bi bilo. Ona negdje vjerojatno spava.
Od dojenja sam bila zedna, naoruzala sam se Janom, pokraj stolica stajale tri boce. Sestra dosla i posprdno me pita da jel ja to skupljam boce za otkup.
Zena pokraj mene na krevetu krvari kao i sve druge, curi joj niz nogu dok hoda, ne pada joj na pamet otici se otusirati (mada nakon jutarnje vizite vise nema ni tople vode), brise to maramicom i slaze maramice na stolic pokraj kreveta. Dezurna sestra to vidi i ne reagira apsolutno!!!
Vrhunac je bio kad mi je rekla sestra neka ne gledam dijete u oci dok spava jer ga tako budim pa sam sama kriva sto se budi i place.
Na tecaju na objasne da ako se zelimo odmoriti i odspavati, mozemo traziti sestru da uzme dijete na neko vrijeme - ta opcija ne postoji.
Dijete presvlace tri puta dnevno, bez obzira je li ukakano ili ne. Kupaju ih pod mlazom vode u velikom sudoperu - ne znam kako bih to drukcije nazvala - rano ujutro, djeca su pospana i placu.
Imala sam tri sava jer sam pukla na porodu - nikakvih poteskoca oko toga i mogla sam sjediti normalno. Nitko mi nije rekao da ne smijem sjediti (ako uopce ne smijem sjediti). To sam saznala jer sam cula doktorice i sestre prije vizite pred mojom sobom kako komentiraju da ona (prezime) sjedi punom guzicom - tim rijecima.
Svadjati se? Tjerati neku pravdu? Imam osjecaj da bi me onda poslali na psihijatriju.
Eto. Toliko o rodilistu u Gospicu. Prosla je godina dana, mene jos uvijek drzi bijes kad se svega toga sjetim....