asa prvotno napisa
Ovo je vječna tema. Inspiracija romana, filmova...a u stvarnom životu opet i uvijek teško dokučiva. Mene si baš ubola njome, provlači mi se mislima, a nekako je baš ne bih rado uzgajala.
Svojedobno, u danima bez velike odgovornosti, naslušala sam se muških jadikovki, kao što je natuknula Stray, o vlastitim ženama, kako su uvijek umorne i nezainteresirane za seks, i šala u stilu da seks u braku izumire. Branila sam žene zbog ženske solidarnosti iako to istinski nisam shvaćala. Govorila da se muškarci nedovoljno trude oko svojih žena a očekuju da su uvijek spremne za sve.
Neopterećena i s minornim obavezama, kakve mi se iz ove perspektive čine, onomad nisam shvaćala kako neke žene mogu zapasti u takva stanja. Bio mi je to cijeli SF. I život mi je pokazao kako mogu. Sad sam ja ta umorna žena! Taj prototip o kojem sam se toliko naslušala. Strava!
Jednostavno, nakon poroda, libido mi je otišao u nepovrat, i ne mogu reći da se moj muž ne trudi i zahtijeva nemoguće. Ponekad mislim da sam više umorna od misli i svih kombinacija u glavi o svakodnevnici nego doista od tog i takvog praktičnog života. Tko će kupit kruh, šta ću kuhat, gdje ću provesti jutro s malim, kad će ga MM uzet, koje režije nisam platila, trebam li mami poslati novaca itd. Premalo, ništa vremena za nas, u vječnom mimoilaženju, nas dvoje gubimo najprije duhovnu a onda i fizičku bliskost. Svjesni smo toga i ne napadamo se. Ali neminovno je da nam nije bajno. Njemu pogotovo s tom nautaženom željom. A meni pogotovo s velikim pritiskom svega što želim napraviti u danu. Razumijem taj nagon za seksom koja neke muškarce natjera na prevaru ne zbog nevoljenja nego zbog životinjske potrebe, primjerice. Koja je neutažena danima, mjesecima. Ali uz sve razumijevanje ovoga svijeta, ne bih je opravdala.
Ne mislim da mi je išta lošije od mnogih drugih. Ali iz ove perspektive i nekog zarona u sebe, došla sam do jednog zaključka, koji vrijedi za mene, ali možda i za još neke:
- Meni (ženama) je potreban kontekst, priča koja bi dovela do intimne bliskosti, potrebna mi je ugodna atmosfera,čaša vina, opuštanje, primarno mozga (najvažnijeg seksualnog organa). Za to je uvijek malo vremena. Muškarcima je to manje bitno, goni ih kemija i fizika, iako je i njima važna bliskost i ljubav u intimnom povezivanju. Na kraju dana, kad se sretnemo, ostaje vremena samo za prasnut se, u intimi svoga doma. Što je meni nepoticajno. I onda lako i ja mogu ispast konzervativna i dosadna u seksu. Pa naravno, kad ga ni ne doživim kako treba. Kao prvo sve nešto na brzinu, više kao obaveza nego kao gušt. Kao drugo, u kući sam nekako uvijek majka i domačica i spremačica, ne-seksi. Ja bih se tako rado spremila, obukla, namirisala i da smo negdje drugdje. Što reć, zahtjevna žena. Ima li vas još?