Meni je prestrašno zamišljati odnos gdje "žena daje" ili "ne daje", kao da je muž psić, a seks kost za nagradu.

I mi imamo malo dijete koje spava s nama u krevetu. I prošli smo porod, zabranjen nam seks u trudnoći itd., ali ja sam svog muža uvijek željela i uvijek sam mu to davala do znanja. Pa i onda kad nam seks fizički nije bio izvediv. I onda kad smo imali samo 5 minuta za sebe. I onda kad pričamo, a oči nam se sklapaju od umora. Mislim da je to jako važno. Komunikacija. Laumi ju je već spomenula. Mislim da je seks savršena preslika komunikacije u braku.
Što se libida tiče, zabrinula bi se da tu dođe do nekih velikih i dugotrajnih promjena, bilo s moje ili MM-ove strane. I on bi mi bio prva adresa za razgovor o tome. Jedno je nemati želju za seksom mjesec-dva nakon poroda, ali ako govorimo o npr. godinu dana, ne treba to isključivo pripisivati obavezama oko djece.

A ako ima tko povremeno pričuvati djecu, zašto ne? Vrijeme koje bračni par posveti isključivo sebi na dobro je cijeloj obitelji. U to iskreno vjerujem i da parafraziram Ifigeniju taj odnos između supružnika zaista jest žila kucavica svake obitelji, ono na čemu sve počiva. Zašto ne i platiti čuvanje djece ako je to jedini način da budete sami? Stvarno je lako izgubiti se u sitnicama, kućanskim poslovima i svakodnevnim problemima i može biti pogubno za brak.