granica je vrlo tanka. a postavlja je svako prema svom osećaju i moralnim načelima. kao što smo videli iz prethodne rasprave, svako od nas ima drugačiji pojam o tome. logično, jer smo svi različiti...
mislim da su koksy i asa u svojim otvorenim postovima na tragu činjenici da smo mi žene sklonije da varamo/flertujemo/tražimo pažnju sa strane kada je nemamo dovoljno u svome braku ili vezi. ja lično svoj brak smatram dobrim (malo mi je preterano reći idealnim, jer takve stvari postoje samo u ljubavnim romanima-), ali u njemu itekako ima prostora za još davanja pažnje, nežnosti i razgovora. srećom, pa je naš odnos krajnje pošten i ja uvek mogu da kažem šta mi smeta, a i on takođe. razgovorom i željom da se nešto menja uvek se može puno učiniti da obe strane budu zadovoljnije. a to je ujedno i način da potreba za traženjem pažnje sa strane postane suvišna.