 |
|||
I ja bih to isto tako riješila, no kada smo postali svjesni da on mora pisati zadaću za sutra, za koncert je već bilo kasno.
Puno sam razmišljala o tome ovih dana i došla do zaključka koji i ti navodiš - nema posljedica i on ih nije u stanju naslutiti, pa misli da je sve OK. Imam sada "duhovne vježbe", ne upozoravam ga na zadaće i obaveze, samo sam jako ograničila gledanje TV.
Moj najstariji sin je sada 5. razred. Dosta se toga promijenilo ove godine, novi profesori, nove metode rada, različite od profesora do profesora, puno, puno više se mora raditi doma. Dobro se snašao, čak jako dobro, s obzirom da je krajem rujna bio bolestan i zbog toga izostao iz škole skoro punih mjesec dana. Prošao je s 5, imao samo jednu četvorku i to iz hrvatskog za što je isključivo on zaslužan ( u prijevodu kriv). On je dijete koje jako puno usvoji na satu, hrvatski u prijašnjim razredima nije baš trebao posebno učiti jer je učiteljica puno radila s njima. Sada treba. Nije me htio slušati kad sam mu govorila da bi ipak trebao proraditi prije testa i pokupio je dvije trojke, tako da je uz ostale super ocjene ipak zaključno imao 4. Mislim da je naučio lekciju, jer mi je na kraju znao reći: ali ja bi tako htio imati 5,0. Da, rekla sam, ali to se ne dobiva na ovaj način. Odgovoran je što se zadaće tiče, jako. Uvijek ili gotovo uvijek je piše odmah kad je dobije. Dobro raspoređuje vrijeme, ali isto se zna desiti da npr. vikendom baulja pola dana po kući, igra s bratom playstation ili ne znam što drugo i onda dođe u cajtnot jer ima dosta toga za raditi. To više ne toleriram i ne želim ga ispitivati u 10 navečer jer nije stigao prije. Guram ga, visim mu nad glavom, ali mislim da moram i da to polako daje rezultate. Npr. skužio je da mu je povijest dobro nekoliko puta u tjednu pročitati kad naprave novu lekciju, a ne učiti u zadnji čas nekoliko lekcija. Ima i on svoje momente pa kad ga upozoravam da nešto treba, onda šizi po kući u stilu: pa zar ja nemam pravo na vikend, stalno moram nešto učiti/pisati/čitati/vježbati...ali na kraju ipak prihvati moje sugestije. Pomažem mu i savjetima, ali ga i ispitujem gradivo jer vidim da to želi i da mu koristi. Jednom je htio preskočiti zadnje čitanje lekcije pa je htio da ga ispitam prije i onda je kao gotov, međutim nije dobro znao i morao je ipak još utvrditi. Onda se naljutio i učio sat vremena, kasnije je znao ko vodu pit. Ja sam svjesna da je i njima teško, imaju zaista puno obaveza, što u školi, što treninzi, sviranje i sl. ali mislim da im treba pomoći, nikako ne prepustiti ih same sebi.
Priroda je ponovljena.
Nas to izgleda isto čeka, za sada u drugom razredu sve pohvata u školi i ne treba učiti, mada ga ja prije najavljenih testova, nagovorim da pročita gradivo koje su radili, ali sam nikada ne napravi isto, jer kaže da sve zna.
Zato mi je ova tema jako zanimljiva.
curke, jako zanimljivo mi je čitati vas, mi smo još daleko od škole, tek imamo 20 mjeseci ha,ha,...voljela bih da L. naslijedi moju organiziranost jer vidim da bi joj to olakšalo školovanje. Nikako mi ne izlazi iz glave kako to da danas roditelji manje-više svi rade sa svojom djecom zadaće, lektire...
ja se ne sjećam da su naši radili s nama, sa sekom da tu i tamo ali sa mnom nikad, ok ja sam bila prava mala organizirana štreberica uvijek sve petice i voljela sam učiti, uvijek sam se stizala i družiti s djecom iz kvarta, ali mislim da je presudilo to što su nas odmalena učili da mi učimo za sebe ne za njih roditelje i uvijek su naši uspjesi bili pohvaljeni, tako da mi je i to bila neka motivacija osim mog unutarnjeg zadovoljstva postignutim uspjehom. Moji roditelji su bili prosvjetni djelatnici.
Voljela bih da i moja L. bude učilica kao ja i njen tata (što vjerojatno i hoće bit) a baš me zanima hoćemo li trebat povremeno uletit kontrole radi jer svi kažu da je daans teško i opsežno gradivo..al nešto mi tu fali, nedostaje u cijeloj priči, ne kužim zašto je to tako danas toliko drugačije nego prije 15-20 godina? al dokučit ću valjda kad se sve to rpibliži.
sve to nas zapravo vodi da u životu naučimo preuzeti odgovornost za svoje pogreške i uspjehe naravno...
Ne mora biti . Možda tvoje dijete bude sistematično i organizirano pa nećeš morati voditi previše računa.Lili75 prvotno napisa
A to bi značilo što ?
Da je naš neuspjeh ako dijete nije rođeno sa dobrim sposobnostima organizacije, pa mu za to treba puno više vremena?
Mislim da nije drugačija raspodjela organiziranosti među djecom - i danas ima organizirane djece i onda je bilo neorganizirane. Ono što je drugačije u odnosu na školovanje moje generacije je to da smo mi bili više prepušteni sami sebi: ako si bio organiziran dobro, ako ne nitko ti nije pomagao. A zašto ne pomoći? Dijete je katkada potrebno samo malo usmjeriti, dati mu savjeti, pogurnuti ga malo, pa se stvari brže rješavaju. Još jedna stvar koja je drugačija jest da smo mi u prosjeku imali manje predmeta i manje izvanškolskih obaveza nego naša djece. Ja sam u četvrtom razredu osnovne škole imala tri predmeta manje nego moj sin, a izvan škole sam išla samo u glazbenu školu i na vjeronauk koji je bio više igra i zabava nego učenje.
Sirius, možda sam se krivo izrazila, htjela sam reći da upravo dobrim usmjeravanjem od strane roditelja dijete uči preuzeti odgovornost, nisam mislila neuspjeh kao nešto "veliko" nego ono dobilo 2 ili 3, pa tužno kako to?!, onda shvati da je više učilo da je moglo dobit i veću ocjenu ako mu je već stalo u tom smislu.
I svakako se slažem sa Zdenkom da dijete treba pogurati i pomoći mu usmjeravanjem. I da možda je baš ta akumulacija predmeta i izvanškolskih aktivnosti doprinijela toj preopterećenosti djece.ja sam imala plesnu, engleski i izviđače ali sve to raspoređeno kroz cijelu osnovnu školu i nikad sve istodobno, obično je bilo eventualno jedno u igri (mjesec-dva) i to je bilo to, ostalo igra s djecom u kvartu, i da stalno smo bili vani na zraku za razliku od današnjih klinaca.
već vidim da ću ozbiljno morat razmislit o izvanškolskim aktivnostima da ih ne bude previše, ježim se od toga da mi dijete stalno ima neke "obveze" iako sam se već pomirila da neće imati "bezbrižno" djetinjstvo kakvo smo imali mi:kompjuteri i mobiteli sve više zamjenjuju prijatelje i druženje u parku,...i 100 drugih čuda.al nem druge nego prilagodit se novim vremenima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom