Da, teško je naći pravu mjeru "petljanja" u djetetov život i ostavljanja dovoljno slobode da si dijete samostalno nešto strukturira.

Ionako mi se čini da naša djeca imaju premalo vremena za slobodnu igru i da su pretrpani obvezama vrsta raznih, a za to je zaslužan sustav barem isto toliko koliko i mi.

Kod nas je uvijek vrijedilo pravilo "prvo obveze, onda igranje ili slobodno raspolaganje vremenom". Jedno dijete je to uredno prihvatilo, a drugo se još traži.

Ja ne brinem o njihovim ocjenama, ali redovno provjeravam znanje (koje im ne treba za ocjenu, nego za život), pa onda ocjene (ponekad) dođu kao posljedica znanja. Slobodna igra (ići van ili ići gledati tv ili uključiti pc) uvjetovana je izvršenim obvezama, ali teško je to učiniti ako dijete fizički i psihički treba predah.

Nema recepta koji bi vrijedio za svaku obitelj i za svako dijete. Iz vlastitog iskustva znam da u više manje istim uvjetima egzistira dvoje djece, dobne razlike 14 mjeseci, s bitno različitim pristupom učenju i organizaciji vremena. Kreativnost i darovitost vrlo često idu u paru s ovakvom "rastrganošću" i teškoćama oko organizacije života.

Slažem se da djetetu treba pomoći, ali ne bih to radila UMJESTO njega... Time mu neću pomoći. Usmjeravati - da, misliti za njega - NE, koliko god to meni teško padalo. Moram se svakodnevno podsjećati na to, jer meni bi bilo lakše stalno mu govoriti što i kako...