ja isto dijelim bubicine dileme, te mi se puno toga sto ste svi napisali cini pametnim i suvislim. ipak na tragu sam onih, koji misle da djetetu treba pomoci pri usvajanju radnih navika, ucenju organiziranosti, okoliko dijete samo po sebi nije organizirano i strukturirano (sto kao sto vidimo nije bas cest/prevladavajuci slucaj).

s ovim sto noa, kaze da djetetu treba prepustiti odgovornost, se u nacelu slazem, te je to mozda kod djece poputa brata od mame san jedini moguci put. medutim sklona sam misliti, da neka djeca naprosto trebaju vremena za "ucenje" i vjezbanje strukturiranosti i oraganiziranosti, te da im mi u tome trebamo pomoci.

ima nesto u onom sto sirius kaze o motivaciji, medutim stvar i jest u tome kako se samomotivirati.

cini mi se da je jos jedan moment vazan.
mislim da je za vecinu od nas vazno iskustvo da uspjesno savladas nesto sto ti se u pocetku cinilo prevelikim izazovom. ono kad sumnjas u sebe, bojis, znojis se, radis u stanju "flow"-a i zatim uspijes to savladati. mislim da osoba kroz takav proces "raste", te dubinski osjeti i razumije potrebu organiziranosti i strukturiranosti. mislim da su to vrlo vazna iskustvo za svakog/vecinu nas.

e sada, cini mi se da djeca kojima je u skoli lako, naprostu budu uskracena za to iskustvo, te kroz to zapravo ne osjete vaznost organizacije i strukture. to moze bit jedan od razloga da oni to nacelno razumiju, ali im je to tesko sprovesti.

na prakticnom nivou, mislim da naprosto treba ustrajati na putu pomoci djetetu, te "osluskivati" dijete, te se stalno preispitivati.
znam da ovo sto pisem nije bas neki konkretan tips&tricks u smislu onog sto zdenka trazi, ali mi nista bolje ne pada na pamet.

ivarice, meni se cini da je ivarova metoda vrlo eficijentna. i pametna. mislim da je pretjerani perfekcionizam tesko opterecenje, te na neki nacin otezava uspjesnost. nisam citala knjigu koju je ifigenija preporucila, ali mi se cini da je ivar na tragu onoga sto u knjizi pise (koliko to mogu zakljuciti iz ifigenijinog opisa i opisa na internetu). ja se na tvom mjestu ne bih zalila.

inace da malo skrenem s teme, zadnje vrijeme mi se vrti po glavi tema o kojoj sam sa par roditelja ovdije razgovarala. naime ovdje je tema kina/azija, premjestanja atlantske akse na pacificku vrlo aktualna. u svakom pogledu, ekonomskom, politickom, filozofskom, vrijednosnom...
tako se cesto pojavljuju clanci na temu odgoja metaforicki receno "kineske majke/roditelja" i "europske majke/roditelja". jedna od bitnih razlika (sad je iznosim vrlo pojednostavljeno) jest da europska majka misli da dijete treba raditi/uciti samo ono sto mu pricinjava zadovoljstvo i svida mu se.
kineska majka misli, da ces poceti voljeti ono sto radis (ako vec nisi prije), kada to perfekcioniras, odnosno kada kroz trud i rad postanes u tome jako dobar. znam da zvuci malo hm, hm...strano, ali imam osjecaj da ima nesto u tome.