Citiraj Bubica prvotno napisa Vidi poruku
I, što kada odraste, hoće li mu, kao što cu cure navele, biti krivo što mu nismo pomogli u stjecanju radnih navika dok je bio manji?
To sve muči i mene, a još me više mučilo kad je stariji sin imao probleme u 5.-6. razredu, a razrednica nas uvjeravala "stisnite ga za njegovo dobro". Ali iskreno, ja ne znam nikoga tko je svoj stil učenja, rješavanja obaveza i organiziranosti promijenio na bilo kakav vanjski poticaj.
U slučaju mog starijeg stvari su polako došle na bolje kad smo mi prestali stavljati učenje u prvi plan, i kad su se neke druge stvari i problemi razriješili. On se isto vrpoljio i uzdisao satima, ali uz lošiji rezultat, neupamćeno gradivo, ljutnju na školu i na nas... Kad je došao do toga da uz manje gubljenja vremena, cviljenja i ljutnje dobiva relativno dobre ocjene, mi više nismo ni pitali za 4 i 5. Bili smo istinski sretni i ponosni što gotovo samostalno rješava stvari na zadovoljavajuć način, i to smo govorili i njemu.
I da, jedva je upao u školu koju je želio. I ona se pokazala vrlo teška za njega i njegov način (ne)rada, tako da je imao popravne, ali srećom ne i padove.

Iskreno, mislim da je ova generacija izloženija mamiteljima gubitka vremena nego smo mi bili. U OŠ mo tv znali isključiti, pa i izvaditi disk iz kompjutera. Početom SŠ još smo nadzirali pristup internetu.
Ali ostaje mobitel, i uostalom, gubiti vrijeme može i bez pomagala. Pa smo tijekom drugog srednje pustili stalni pristup netu. Ocjene idu na bolje, i bar u njegovom slučaju pokazalolo se da zabrane nisu pomagale, a njihovo ukuidanje nije naštetilo. Valjda.

Ja mislim da on nije ukupno u životu učio pravom skoncentriranom koncentracijom na učenje kako smo nekad mi učili. Kad ga vidim s rastvorenom knjigom i bilježnicom između mobitela, kompjutera, telefona, gitare... a veš koji danima čeka unošenje u ormar da ne spominjem - mislim si, pa to i ne može biti bolje. Ali šta, da momku od skoro 18 vadimo disk iz kompa i otimamo mobitel? To će sutra biti njegovo radno okruženje i u njemu će se morati snalaziti, morat će obaviti posao usprkos čarima interneta (kao ja npr sada, jelte).

Hoće li nam jednom zamjeriti da ga nismo jače tjerali ili mu nismo organiziranije pomogli da se organizira? Možda. Ali ne zato što mu nismo pomogli, nego zato što je sklon a)tražiti krivca i b) tražiti krivca u drugome. To je njegova osobina koje bih mu rado pomogla da se oslobodi, jer vjerujem da će mu donijeti više nezadovoljstva u životu nego bilo kakvo propušteno organiziranje, loša ocjena, uslijed toga loš ili nikakakv faks i nezadovoljavajući posao. A i za to znam da mogu samo poticati i blago ukazivati, a promijenit će se sam, ili neće.

Citiraj vertex prvotno napisa
Njega je hvatala šiza kad sam mu počela davati upute o učenju, pa sam prvo makla razgovore za vrijeme kad nije kriza i kad se uopće ne uči.
To smo i mi radili. Na kraju je vrlo malo od naših uputa ušlo u njegov "stil učenja", a nismo ga uspjeli nagovoriti niti na neki od onih tečajeva.

Citiraj seni prvotno napisa
kineska majka misli, da ces poceti voljeti ono sto radis (ako vec nisi prije), kada to perfekcioniras, odnosno kada kroz trud i rad postanes u tome jako dobar.
To je zaista moje i mm uvjerenje da ono što radiš i u čemu si dobar i o čem više znaš sve više voliš - ali ni to, kao ni svoju potrebu za polaganim pristupom i životom bez stresa nismo uspjeli precijepiti na potomka. Možda se nešto od toga primi s vremenom.

Mlađeg ni ne spominjem jer njemu učenje ide toliko sporo da je to čisti užas i još smo daleko problema organiziranosti. Uz sve razlike u odnosu na starijeg brata jednu ima sluičnost: u stanju je satima cviliti i uzdisati nad zadaćom od 10 minuta.