zdenka, nije moje osobno iskustvo, ali bih dodala da bi možda, ako ti osjećaš da bi tu mogla biti neka prilika za bolji uspjeg, s jedne strane prihvatiti da je on drugačiji i da uz upornost i ustrajnost u poticanju i postavljanju granica zadržiš i malo simpatije za "njegov način", tako se izgubi onaj negativni prizvuk natezanja. Moja mama se stvarno naradila s mojim bratom, upravo kako kaže tvoja prijateljica, nije odustajala, ali promjena, ona prava ,je nastupila tek u ljeto upisa na faks. Mama je cijelo vrijeme potizala to da njegov uspjeh bude puno bolji nego bez njezine pažnje, ali tek kad je on sazrio i bio spreman i kad mu je stvarno došlo do glave on je sam preuzeo kormilo i od onda briljira. Ali trajalo je desetak godina i da mamek nije imala puno simpatija za njegovo šarmiranje, izmotavanje i stalno vidjela nešto dobro u takvom njegovom ponašanju mislim da ne bi tak dugo izdržala nego bi okinula na živce, a sad se vidi koliko se to isplatilo.