Moj najstariji sin je sada 5. razred. Dosta se toga promijenilo ove godine, novi profesori, nove metode rada, različite od profesora do profesora, puno, puno više se mora raditi doma. Dobro se snašao, čak jako dobro, s obzirom da je krajem rujna bio bolestan i zbog toga izostao iz škole skoro punih mjesec dana. Prošao je s 5, imao samo jednu četvorku i to iz hrvatskog za što je isključivo on zaslužan ( u prijevodu kriv). On je dijete koje jako puno usvoji na satu, hrvatski u prijašnjim razredima nije baš trebao posebno učiti jer je učiteljica puno radila s njima. Sada treba. Nije me htio slušati kad sam mu govorila da bi ipak trebao proraditi prije testa i pokupio je dvije trojke, tako da je uz ostale super ocjene ipak zaključno imao 4. Mislim da je naučio lekciju, jer mi je na kraju znao reći: ali ja bi tako htio imati 5,0. Da, rekla sam, ali to se ne dobiva na ovaj način. Odgovoran je što se zadaće tiče, jako. Uvijek ili gotovo uvijek je piše odmah kad je dobije. Dobro raspoređuje vrijeme, ali isto se zna desiti da npr. vikendom baulja pola dana po kući, igra s bratom playstation ili ne znam što drugo i onda dođe u cajtnot jer ima dosta toga za raditi. To više ne toleriram i ne želim ga ispitivati u 10 navečer jer nije stigao prije. Guram ga, visim mu nad glavom, ali mislim da moram i da to polako daje rezultate. Npr. skužio je da mu je povijest dobro nekoliko puta u tjednu pročitati kad naprave novu lekciju, a ne učiti u zadnji čas nekoliko lekcija. Ima i on svoje momente pa kad ga upozoravam da nešto treba, onda šizi po kući u stilu: pa zar ja nemam pravo na vikend, stalno moram nešto učiti/pisati/čitati/vježbati...ali na kraju ipak prihvati moje sugestije. Pomažem mu i savjetima, ali ga i ispitujem gradivo jer vidim da to želi i da mu koristi. Jednom je htio preskočiti zadnje čitanje lekcije pa je htio da ga ispitam prije i onda je kao gotov, međutim nije dobro znao i morao je ipak još utvrditi. Onda se naljutio i učio sat vremena, kasnije je znao ko vodu pit. Ja sam svjesna da je i njima teško, imaju zaista puno obaveza, što u školi, što treninzi, sviranje i sl. ali mislim da im treba pomoći, nikako ne prepustiti ih same sebi.