Mislim da nije drugačija raspodjela organiziranosti među djecom - i danas ima organizirane djece i onda je bilo neorganizirane. Ono što je drugačije u odnosu na školovanje moje generacije je to da smo mi bili više prepušteni sami sebi: ako si bio organiziran dobro, ako ne nitko ti nije pomagao. A zašto ne pomoći? Dijete je katkada potrebno samo malo usmjeriti, dati mu savjeti, pogurnuti ga malo, pa se stvari brže rješavaju. Još jedna stvar koja je drugačija jest da smo mi u prosjeku imali manje predmeta i manje izvanškolskih obaveza nego naša djece. Ja sam u četvrtom razredu osnovne škole imala tri predmeta manje nego moj sin, a izvan škole sam išla samo u glazbenu školu i na vjeronauk koji je bio više igra i zabava nego učenje.