meni je hrpa stvari ovdje kod vas potpuno nejasna.
pričate o kreditima koje ste digli i koje otplaćujete iz svojih plaća. za koga ste ih digli? za susjeda? on živi u vašem stanu i vozi vaš auto? TO je vaša imovina i vi njom raspolažete. mogli ste birati - hoćete li živjeti cijeli život u podstanarstvu ili otplaćivati svoj stan - i sad svi skupa komentirate kako tu nema socijalne pravde jer ne ostane mnogo poslije plaćanja rata kredita za koje vam nitko nije uperio pištolj u glavu da ih dignete.
druga stvar - oni koji imaju više - daju više. TO je socijalna pravda - to što sam ja imala mogućnost školovanja, što sam radila od svoje 10. godine, što sam naslijedila posao i naradila se na pranju suđa i pakiranju na stroju onda kad su moji vršnjaci sa svojim ''socijalnim'' roditeljima ljetovali, to zovem dobrim kapitalizmom, jer da bih došla do ovoga čime danas raspolažem sam prala gomile zahoda, peglala po stanovima i ništa mi nije teško raditi.
da, imam dobru plaću. i debelo sam je u životu zaradila. i smatram da oni koji nisu imali tu sreću kao ja - jer svoje radno iskustvo i svoj život smatram rezultatom dobrog odgoja, zdravih odnosa u obitelji, zdravlja, zdravog odrastanja, zdravog odnosa prema novcu i sjajnih roditelja - smatram da ih trebam platiti više jer ih nažalost ima i previše koji nisu te sreće. pritom ne mislim na lijenčine u čijim sam društvima bila i čiji su roditelji crnčili preko godine da bi njihova dječica mogla troiti novce po bircevima preko ljeta, okretat runde i biti kraljevi tjedan dana na moru...
mislim na one kojima roditelji nisu mogli priuštiti školovanje, koji su bili zlostavljani, bez mogućnosti iskakanja i probijanja iz svoje sredine, ograničeni fizički, psihički, nesretni itd.
jasno je da ću ja uvijek platiti više jer imam mogućnost platiti više i zašto bi gore navedeni imali još manje nego što imaju zbog svojih okolnosti jer ja otplaćujem SVOJU kuću, svojim radom.
to je socijalna pravda - i dobardan - funkcionira u razvijenom svijetu. u skandinavskim zemljama kazne plaćaš prema dohodovnom i imovinskom cenzusu, nije 500 kuna isto prekoračenje brzine onome koji ima primanja 20 000kn i onome koji ima primanja 2000kn. zakon je isti, ali kazna nije, jer će malo više onaj od 20 000kn osjetiti po džepu kad mu se stavi isti omjer kao i onom nesretniku.
nisu svi ljudi isti, i komunizam je propao jer je tvrdio da jesu. i pošteno je da oni koji imaju više, plaćaju više jer se jednako tako nalaze u drugačijim poreznim razredima oni sa prihodom od 5000kn i oni sa prihodom od 10 000kn - gradski prirez je isti u postotku, ali porez nije.
a druga stvar, imat ću ako Bog da, petero djece - ne zato jer financijski mogu (sigurna sam da ih mogu prehraniti i odgojiti) nego zato što želim.želim djecu svim svojim srcem, želim sjediti nasuprot svom suprugu za stolom punim djece, unuka...jer tu vidim svoje životno ostvarenje i pravi probitak i svoj smisao. i ako dignu školovanje na sumanute cifre, svejedno neću ostati na troje djece pa im pružiti fakultete svima nego ću ih naučiti raditi da si sami priušte stanove i fakultete.
i smatram da je apsolutno pošteno da za svojih petero fiktivne djece plaćam minimalno vrtić bez obzira na svoja primanja, a na meni da ostane hoću li potpomagati vrtić kao što i danas radim iliću se zamarati time dobivaju li moja djeca od 200 kuna manje ili više dobrohotnih pogleda tete u vrtiću od onog koji plaća 1500kn.
ali ono u čemu se apsolutno slažem jest da je ovaj propis, ako prođe, apsolutno podložan korupciji, netransparentan i u najmanju ruku nejasan.